Koji su rizici za primatelja u transfuziji krvi?

Transfuzija krvi je medicinski postupak u kojem se krv ili krvni pripravci prenose od jedne osobe (donatora) do druge (primatelja) kroz venu. Iako transfuzije krvi spašavaju živote i poboljšavaju zdravlje, one također nose određene rizike za primatelja. Evo nekih mogućih rizika povezanih s transfuzijom krvi:

1. Infekcije povezane s transfuzijom:

Transfuzije krvi mogu nositi rizik od prijenosa infekcija s davatelja na primatelja. Te infekcije mogu uključivati ​​bakterijske infekcije, virusne infekcije (poput HIV-a, hepatitisa B, hepatitisa C) i parazitske infekcije (poput malarije). Iako se provode rigorozni testovi za provjeru darovane krvi, uvijek postoji mali rizik od infekcije od darivatelja koji je u ranoj fazi infekcije ili nosi rijedak ili novi patogen.

2. Transfuzijske reakcije:

- Trenutne reakcije: One se mogu pojaviti unutar nekoliko minuta nakon početka transfuzije i uključuju alergijske reakcije koje se mogu manifestirati kao koprivnjača, osip, svrbež i oteklina. Ozbiljne reakcije mogu uzrokovati vrućicu, zimicu, ubrzan rad srca, otežano disanje i pad krvnog tlaka, poznat kao anafilaksa.

- Odgođene reakcije: To se može dogoditi satima ili danima nakon transfuzije i uključuje febrilne nehemolitičke reakcije (groznica bez dokaza razaranja krvi), akutnu ozljedu pluća povezanu s transfuzijom (TRALI) i hemolitičke reakcije nakon transfuzije. TRALI može dovesti do ozbiljnog respiratornog distresa i nakupljanja tekućine u plućima. Hemolitičke reakcije nastaju kada imunološki sustav primatelja napadne transfuzirane crvene krvne stanice, što dovodi do njihove razgradnje i uzrokuje komplikacije kao što je anemija.

3. Nekompatibilnost krvnih grupa:

- ABO nekompatibilnost: Ovo je ozbiljan rizik koji se događa kada primatelj primi krv nekompatibilne ABO krvne grupe. Imunološki sustav primatelja će napasti crvena krvna zrnca darivatelja, što će dovesti do trenutnih hemolitičkih reakcija i potencijalno izazvati teške komplikacije.

- Rh nekompatibilnost: Kada Rh-negativni primatelj primi Rh-pozitivnu krv, imunološki sustav primatelja može proizvesti antitijela protiv Rh faktora. To može uzrokovati odgođene hemolitičke reakcije u sljedećim transfuzijama ili utjecati na buduću trudnoću ako je primatelj žena u reproduktivnoj dobi.

4. Preopterećenje volumena:

Transfuzija previše krvi prebrzo može dovesti do preopterećenja tekućinom, uzrokujući simptome kao što su otežano disanje, lupanje srca i oticanje. Osobito su ugroženi pacijenti sa zatajenjem srca.

5. Preopterećenje željezom (hemosideroza):

Ponovljene transfuzije tijekom dugog razdoblja mogu rezultirati preopterećenjem željezom, osobito kod osoba s određenim stanjima (npr. talasemija). Višak željeza može se akumulirati u tijelu i dovesti do oštećenja jetre, srčanih problema i drugih komplikacija.

6. Bolest presatka protiv domaćina (GVHD):

U rijetkim slučajevima, transfuzija matičnih stanica ili drugih staničnih komponenti može dovesti do GVHD-a. To se događa kada transfuzirane imunološke stanice prepoznaju tkiva primatelja kao strana i napadnu ih, što dovodi do raznih oštećenja organa.

7. Rizik od bolesti koje se prenose transfuzijom:

Postoje rijetki slučajevi bolesti koje se prenose transfuzijom uzrokovane patogenima koji nisu rutinski pregledani ili kada je darivatelj možda u ranim fazama infekcije prije nego što razviju mjerljive razine patogena.

Važno je napomenuti da su ti rizici općenito niski i da se transfuzije krvi pažljivo reguliraju i nadziru kako bi se ti rizici sveli na minimum. Prije primanja transfuzije krv primatelja pažljivo se testira i uspoređuje s krvlju darivatelja kako bi se spriječile velike nekompatibilnosti krvnih grupa. Ispravno vođenje transfuzije krvi, strogi probir davatelja i mjere kontrole infekcija pomažu u osiguravanju sigurnosti postupka.