Kako psiholozi objašnjavaju zašto dolazi do starenja i koje su faze umiranja?
Biološke teorije starenja:
1. Stanično starenje :Ova teorija sugerira da je starenje rezultat postupnog propadanja stanica tijekom vremena. Kako se stanice dijele i repliciraju, one doživljavaju oštećenja, što dovodi do stanične disfunkcije i konačno stanične smrti.
2. Skraćivanje telomera :Telomeri su zaštitne kapice na krajevima kromosoma. Sa svakom staničnom diobom, telomeri se skraćuju dok ne postanu prekratki, što uzrokuje smrt stanice. Ovo progresivno skraćivanje smatra se biološkim satom starenja.
3. Oštećenje DNK :Akumulacija oštećenja DNK, uzrokovana čimbenicima iz okoliša kao što su slobodni radikali i zračenje, može dovesti do stanične disfunkcije i starenja. S vremenom mehanizmi popravka DNK postaju manje učinkoviti, što pridonosi procesu starenja.
4. Oksidativni stres :Reaktivne kisikove vrste (ROS) proizvedene tijekom metabolizma mogu uzrokovati oksidativni stres, što dovodi do oštećenja stanica, tkiva i DNK. Pretjerani oksidativni stres povezan je sa starenjem i bolestima povezanima sa starenjem.
Psihološke teorije starenja:
1. Teorija odvajanja :Ova teorija sugerira da se osobe koje stare postupno povlače iz društvenih i međuljudskih interakcija. Mogu doživjeti smanjenu uključenost u aktivnosti, društvene krugove i uloge kako bi sačuvali energiju i prilagodili se fizičkim slabostima.
2. Teorija aktivnosti :Za razliku od teorije neangažiranosti, teorija aktivnosti predlaže da stalna uključenost u aktivnosti i društveni angažman promiču uspješno starenje. Aktivni pojedinci imaju tendenciju boljeg tjelesnog i mentalnog blagostanja i imaju veći osjećaj svrhe.
3. Selektivna optimizacija s kompenzacijom (SOC) :SOC teorija tvrdi da se ljudi, kako stare, usredotočuju na optimizaciju svojih preostalih sposobnosti i kompenzaciju za opadanje. Oni mogu modificirati svoje ciljeve i aktivnosti kako bi zadržali osjećaj kompetentnosti i kontrole.
Društvene teorije starenja:
1. Društvena stratifikacija i starenje :Društvena stratifikacija odnosi se na hijerarhijsku organizaciju društva koja se temelji na čimbenicima kao što su socioekonomski status, rasa i spol. Iskustva starenja oblikovana su društvenim nejednakostima i utječu na pristup pojedinaca resursima, zdravstvenoj skrbi i socijalnoj podršci, pridonoseći razlikama u ishodima starenja.
2. Starost :Negativni stavovi, uvjerenja i diskriminatorne prakse temeljene na dobi mogu utjecati na to kako starije odrasle osobe doživljavaju i doživljavaju starenje. Starost može dovesti do društvene izolacije, smanjenih mogućnosti i smanjene dobrobiti.
Faze smrti i umiranja (Kübler-Rossov model) :
1. Poricanje :Početna faza uključuje odbijanje prihvaćanja stvarnosti smrti ili ozbiljne dijagnoze.
2. Ljutnja :Kako poricanje blijedi, može se pojaviti ljutnja, usmjerena prema sebi, drugima ili situaciji.
3. Cjenkanje :Osoba može pokušati pregovarati ili sklopiti dogovore kako bi izbjegla ili odgodila smrt.
4. Depresija :Osjećaj tuge i žalosti javlja se kada se pojedinac pomiri sa stvarnošću svoje smrtnosti.
5. Prihvaćanje :Konačno, pojedinac doseže stanje prihvaćanja, pronalazeći mir i utjehu u neizbježnom.
