Kako na disanje utječe na velikim visinama tijekom putovanja u svemir i pod vodom?
1. Hipoksija: Kako se nadmorska visina povećava, atmosferski tlak opada, što dovodi do smanjenog parcijalnog tlaka kisika (PO2). To rezultira hipoksijom, stanjem u kojem tjelesna tkiva primaju manje kisika nego što je potrebno.
2. Ubrzano disanje: Kao odgovor na hipoksiju, tijelo povećava brzinu disanja kako bi nadoknadilo niže razine kisika. Ubrzano disanje pomaže unijeti više kisika u pluća.
3. Hiperventilacija: U nekim slučajevima, ubrzano disanje može dovesti do hiperventilacije, gdje osoba diše pretjerano, uzrokujući neravnotežu u razinama kisika i ugljičnog dioksida u krvi.
4. Sporija cirkulacija: Niske razine kisika mogu uzrokovati sužavanje krvnih žila, što dovodi do sporije cirkulacije krvi. To otežava dovod kisika u tkiva.
5. Kognitivno oštećenje: Dugotrajna hipoksija na velikim visinama može utjecati na kognitivne funkcije, prosuđivanje i koordinaciju, što može biti posebno opasno tijekom putovanja u svemir.
6. Plućni edem velike nadmorske visine (HAPE): Teško stanje koje se može pojaviti na velikim nadmorskim visinama, gdje se tekućina nakuplja u plućima, ometajući izmjenu kisika i ugljičnog dioksida.
Pod vodom (ronjenje s bocom ili zasićeno ronjenje):
1. Povećani tlak: Pod vodom tlak značajno raste s dubinom. Ovaj povećani tlak utječe na dišni sustav i dinamiku plinova.
2. Narkoza dušikom: Na dubinama većim od 30 metara (100 stopa) ronioci mogu iskusiti dušikovu narkozu, stanje euforije i poremećaja rasuđivanja uzrokovanog visokim parcijalnim tlakom dušika.
3. Otrovnost kisikom: Udisanje čistog kisika pri povišenom tlaku može dovesti do toksičnosti kisika, što može uzrokovati napadaje, neurološka oštećenja, pa čak i smrt. Ronioci moraju pažljivo pratiti svoje vrijeme izloženosti kisiku.
4. Dekompresijska bolest (DCS): Također poznat kao "zavoji", DCS se javlja kada ronioci prebrzo izranjaju ili udišu plinove različitog sastava, uzrokujući stvaranje mjehurića otopljenog dušika u tkivima, što dovodi do bolova u zglobovima, umora i potencijalno ozbiljnih neuroloških simptoma.
5. Respiratorni rad: Udisanje komprimiranog plina pod vodom povećava otpor protoku zraka, što otežava disanje. Ronioci moraju uzeti u obzir ovo povećano respiratorno opterećenje tijekom ronjenja.
6. Hiperkapnija: Kod ronjenja s rebreatherom u zatvorenom krugu, postoji rizik od nakupljanja ugljičnog dioksida (hiperkapnije) ako rebreather ne radi ispravno ili nije pravilno kontroliran.
Upravljanje disanjem u svemirskim okruženjima na velikoj nadmorskoj visini i podvodnim ronjenjem zahtijeva specijaliziranu obuku, stroge protokole i pažljivo praćenje razina kisika i ugljičnog dioksida kako bi se smanjili rizici i osigurala sigurnost.
