Kako tinejdžeri znaju imaju li ADHD?
Postoji nekoliko znakova i simptoma koji mogu ukazivati na to da tinejdžer ima ADHD. Evo nekih uobičajenih znakova na koje treba obratiti pozornost:
1. Poteškoće s obraćanjem pažnje: Tinejdžeri s ADHD-om mogu imati poteškoća u zadržavanju usredotočenosti na zadatke ili razgovore. Može se činiti da ih je lako omesti i mogu imati problema s praćenjem uputa ili dovršavanjem zadataka.
2. Impulzivnost: Tinejdžeri s ADHD-om mogu djelovati impulzivno ne razmišljajući o posljedicama svojih postupaka. Mogu prekidati razgovore, izbrbljati odgovore ili donositi brze odluke bez razmatranja drugih opcija.
3. Hiperaktivnost: Neki tinejdžeri s ADHD-om mogu imati pretjeranu energiju i mogu biti stalno u pokretu. Mogu imati poteškoća u mirnom sjedenju, vrpoljiti se ili pretjerano pričati. Drugi mogu pokazivati više unutarnje hiperaktivnosti, poput nemira ili osjećaja unutarnje napetosti.
4. Dezorganizacija: Tinejdžeri s ADHD-om mogu imati poteškoća s organiziranjem svojih misli, stvari ili vremena. Mogu izgubiti stvari, zaboraviti sastanke ili obveze i teško upravljati svojim rasporedom.
5. Poteškoće s društvenim interakcijama: Tinejdžeri s ADHD-om mogu imati poteškoća u interakciji s vršnjacima i odraslima. Mogu imati problema s razumijevanjem društvenih znakova, mogu biti pretjerano pričljivi ili prekidati razgovore ili mogu imati problema sa sklapanjem prijateljstva.
6. Akademske borbe: Tinejdžeri s ADHD-om mogu doživjeti akademske poteškoće, kao što su zaostajanje u školskim obavezama, problemi s dovršavanjem zadataka ili loši rezultati na testovima.
7. Emocionalna disregulacija: Tinejdžeri s ADHD-om mogu imati poteškoća u upravljanju svojim emocijama. Mogu biti lako frustrirani, razdražljivi ili skloni promjenama raspoloženja.
8. Poteškoće sa spavanjem: Neki tinejdžeri s ADHD-om mogu imati problema s padanjem ili spavanjem.
Važno je napomenuti da nemaju svi tinejdžeri koji pokazuju ove znakove i simptome nužno ADHD. Ako sumnjate da vaš tinejdžer možda ima ADHD, ključno je potražiti procjenu od kvalificiranog stručnjaka za mentalno zdravlje, kao što je psiholog ili psihijatar, radi pravilne dijagnoze i odgovarajućeg liječenja.
