ADHD i dopamin:veza?
Poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD) je neurorazvojno stanje karakterizirano nepažnjom, impulzivnošću i hiperaktivnošću. Točan uzrok ADHD-a još uvijek nije u potpunosti razjašnjen; međutim, istraživanje sugerira da je to povezano s disregulacijom u različitim sustavima neurotransmitera, uključujući dopamin.
Dopamin je neurotransmiter uključen u obradu pažnje, fokusa, motivacije i nagrađivanja. Igra ključnu ulogu u osnaživanju ponašanja koja vode pozitivnim ishodima i oblikovanju učenja i ponašanja.
Studije su otkrile niže razine dopamina u mozgu osoba s ADHD-om u usporedbi s onima bez tog stanja. Osim toga, osobe s ADHD-om često imaju varijacije u genima koji kodiraju receptore i prijenosnike dopamina, što utječe na način na koji se signali dopamina prenose u mozgu.
Nedovoljna signalizacija dopamina vjeruje se da doprinosi simptomima ADHD-a. Na primjer:
1. Nepažnja: Dopamin pomaže u fokusiranju i održavanju pažnje. Niske razine dopamina mogu otežati koncentraciju i filtriranje ometanja, što dovodi do nepažnje.
2. Impulzivnost: Odgovarajuće razine dopamina pomažu u kontroli impulsa. Slabo dopaminsko signaliziranje može oslabiti kontrolu impulsa, što rezultira impulzivnim ponašanjem koje se često vidi kod ADHD-a.
3. Hiperaktivnost: Dopamin je uključen u regulaciju razine aktivnosti. Kod ADHD-a, nedovoljna količina dopamina može dovesti do pretjerane motoričke aktivnosti.
4. Obrada nagrade: Dopamin igra ulogu u putevima nagrađivanja. Nizak dopamin može umanjiti sposobnost doživljavanja zadovoljstva kao odgovor na nagrade, što može dodatno pogoršati poteškoće s pažnjom i motivacijom.
Mogućnosti liječenja ADHD-a često uključuju povećanje razine dopamina u mozgu. To se obično postiže lijekovima poput metilfenidata (Ritalin) i amfetamina/dekstroamfetamina (Adderall). Ovi stimulansi povećavaju količinu dopamina dostupnog u sinapsama, poboljšavajući fokus, pažnju i kontrolu nad impulzivnim ponašanjem.
Važno je napomenuti da je veza između ADHD-a i dopamina složena. Mnogi drugi čimbenici, genetski i okolišni, vjerojatno pridonose razvoju i težini simptoma ADHD-a. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u potpunosti razjasnila uloga dopamina i drugih neurotransmitera u ADHD-u.
