Što bi se dogodilo da vam procuri želudac?

Ako bi vam curio želudac, to bi imalo nekoliko ozbiljnih posljedica:

Peritonitis:Sadržaj želuca, uključujući djelomično probavljenu hranu i želučane kiseline, izlio bi se u trbušnu šupljinu. To bi uzrokovalo peritonitis, upalu peritoneuma, membrane koja oblaže trbušnu šupljinu. Peritonitis je teško stanje koje može dovesti do sepse, zatajenja organa, pa čak i smrti.

Infekcija:želučana kiselina i probavni sokovi koji cure iz želuca u trbušnu šupljinu mogu iritirati i oštetiti okolna tkiva, čineći ih osjetljivijima na infekcije. To može dovesti do stvaranja apscesa i širenja bakterija po trbušnoj šupljini.

Oštećenje organa:Probavni enzimi i kiseline u želucu mogu oštetiti druge organe u trbušnoj šupljini, poput jetre, gušterače i crijeva. To može dovesti do disfunkcije organa, poremećaja probave i drugih zdravstvenih komplikacija.

Neravnoteža elektrolita:Želudac igra ključnu ulogu u apsorpciji elektrolita, poput natrija, kalija i klorida. Ako želudac curi, ti bi se elektroliti izgubili, što bi dovelo do neravnoteže elektrolita. Neravnoteža elektrolita može utjecati na različite tjelesne funkcije, uključujući ravnotežu tekućine, kontrakciju mišića i srčani ritam.

Nutritivni nedostaci:želudac je odgovoran za početnu probavu proteina, ugljikohidrata i masti. Ako želudac curi, tijelo ne bi moglo pravilno probaviti i apsorbirati te hranjive tvari, što dovodi do nutritivnih nedostataka i pothranjenosti.

Sepsa:U teškim slučajevima, istjecanje želučanog sadržaja i rezultirajuća infekcija mogu dovesti do sepse. Sepsa je po život opasno stanje karakterizirano sustavnim upalnim odgovorom na infekciju. Sepsa može uzrokovati zatajenje organa, šok i smrt.

Stoga je curenje iz želuca ozbiljna hitna medicinska pomoć koja zahtijeva hitnu medicinsku pomoć i kiruršku intervenciju kako bi se popravilo curenje i spriječile komplikacije opasne po život.