Za što se mogu koristiti tumorski markeri?
1. Provjera: Određeni tumorski markeri mogu se koristiti u svrhe probira kod pojedinaca koji su pod visokim rizikom od razvoja specifičnih vrsta raka. Na primjer, prostata-specifični antigen (PSA) koristi se za probir raka prostate, dok se kolonoskopija i testiranje fekalne okultne krvi koriste za probir raka debelog crijeva.
2. Rano otkrivanje: Tumorski markeri mogu pomoći u ranom otkrivanju raka. Povišene razine određenih markera mogu ukazivati na prisutnost raka u ranoj fazi, što omogućuje brzu dijagnozu i intervenciju. Na primjer, povišene razine tumorskog markera alfa-fetoproteina (AFP) mogu biti rani znak raka jetre.
3. Dijagnoza i potvrda: Tumorski markeri mogu pomoći u dijagnozi i potvrdi raka. Kada se koriste zajedno s drugim dijagnostičkim metodama kao što su snimanje i biopsije, tumorski markeri mogu pružiti vrijedne informacije o prisutnosti i položaju tumora. Na primjer, povišena razina tumorskog markera CA-125 može ukazivati na rak jajnika.
4. Praćenje liječenja: Tumorski markeri mogu se koristiti za praćenje učinkovitosti liječenja raka. Serijska mjerenja tumorskih markera tijekom vremena mogu pomoći u procjeni je li liječenje uspješno u smanjenju ili eliminaciji stanica raka. Pad razine markera može ukazivati na pozitivan odgovor na liječenje, dok povećanje ili stabilnost razina može ukazivati na otpornost na liječenje ili progresiju bolesti.
5. Prognoza: Tumorski markeri mogu dati prognostičke podatke o tijeku i ishodu raka. Razine određenih markera mogu se povezati sa stadijem raka, vjerojatnošću recidiva i ukupnom prognozom pacijenta. Na primjer, visoke razine tumorskog markera karcinoembrionalnog antigena (CEA) kod raka debelog crijeva povezane su s lošom prognozom.
6. Otkrivanje ponavljanja: Tumorski markeri mogu se koristiti za otkrivanje recidiva raka nakon liječenja. Praćenje razine markera nakon početnog liječenja može pomoći u prepoznavanju ranih znakova recidiva bolesti, omogućujući pravovremenu intervenciju i daljnje liječenje.
7. Usmjeravanje odluka o liječenju: U nekim slučajevima tumorski markeri mogu pomoći u donošenju odluka o liječenju. Na primjer, razine tumorskog markera HER2 (receptor ljudskog epidermalnog faktora rasta 2) mogu utjecati na izbor ciljane terapije za rak dojke.
Važno je napomenuti da tumorski markeri nisu uvijek specifični za određenu vrstu raka, a njihovu interpretaciju treba provesti u kontekstu drugih kliničkih podataka, slikovnih studija i histoloških nalaza. Osim toga, na razine tumorskih markera mogu utjecati različiti čimbenici, kao što su nekancerogena stanja i upalni procesi, pa su pažljiva procjena i tumačenje od strane zdravstvenog radnika ključni.
