Što je lateralni infarkt?
Uzroci
Lateralni medularni sindrom može biti posljedica okluzije ili kritičnog suženja stražnje inferiorne cerebelarne arterije (PICA) – što se može dogoditi bilo zbog tromboembolije koja potječe iz vertebralnih ili bazilarnih arterija, ili zbog suženja izvorne arterije zbog ateroskleroze ili disekcije [2 ] što rezultira neadekvatnom opskrbom krvlju i posljedičnom ishemijom.
Čimbenici rizika za lateralni medularni infarkt uključuju:
hipertenzija
dijabetes
hiperkolesterolemija
pušenje
fibrilacija atrija
stenoza karotidne arterije
Rjeđe, lateralni medularni sindrom može biti posljedica:traume, disekcije vertebralne arterije ili embolijskih događaja zbog kardiogenog uzroka.[2]
Znakovi i simptomi
Lateralni medularni sindrom karakterističan je za kombinaciju:
Ipsilateralni Hornerov sindrom (ptoza, mioza, anhidroza) nastaje kao posljedica oštećenja silaznih simpatičkih vlakana čija jezgra je u hipotalamusu i završava na razini T1/T2
Poremećen osjet boli i temperature na kontralateralnoj strani tijela zbog oštećenja lateralnih aksona spinotalamičkog trakta koji prenose impulse boli i temperature, od tijela do razine C2.
Disfagija zbog oštećenja nucleus ambiguusa – što dovodi do aksona koji tvore faringealnu granu živca vagusa.
Nistagmus koji je posljedica oštećenja vestibularne jezgre i njezine veze unutar medule i ponsa.
Vrtoglavica i ataksija zbog oštećenja vestibularnog nukleusa.
Slabost ipsilateralnog trapeznog mišića i mišića nepca zbog oštećenja nucleusa ambiguusa.
Promuklost glasa zbog oštećenja povratnog laringealnog živca koji ima jezgru unutar medule.
Poremećen osjet okusa na stražnjoj trećini jezika (ipsilateralna strana) zbog oštećenja nucleus solitariusa koji prima senzorne informacije sa stražnje trećine jezika; ovo se prenosi putem glosofaringealnog živca.[2]
Sindrom stražnje donje cerebelarne arterije
Wallenbergov sindrom nastaje zbog ozljede lateralne medule koju opskrbljuje stražnja inferiorna cerebelarna arterija (PICA). Kliničke posljedice su sljedeće:[3]
Ipsilateralni Hornerov sindrom koji se sastoji od mioze, ptoze i anhidroze kao rezultat oštećenja ipsilateralnih silaznih simpatičkih vlakana koja izlaze iz hipotalamusa. Njihovo stanično tijelo leži u intermediolateralnom stupcu od T1-T2. Stoga, oštećenje ovih vlakana bilo gdje duž njihovog toka može dovesti do Hornerovog sindroma.
Nistagmus koji je pretežno rotacijski i vodoravni, a povremeno i paraliza pogleda koja je posljedica oštećenja medijalnog uzdužnog snopa (MLF).
Vrtoglavica i ataksija od lezije do lateralne vestibularne jezgre i cerebelarnih veza.[4][5]
Poremećen osjet boli i temperature na kontralateralnoj strani lica i tijela zbog oštećenja kontralateralnog spinotalamičkog trakta.
Ipsilateralna disfonija i disfagija zbog lezije nucleus ambiguus koja zahvaća vagus i glosofaringealni živac.[4]
Ponekad hemipareza i atetoidni pokreti kao posljedica oštećenja kortikospinalnog i rubrospinalnog trakta. Ovo je neuobičajeno jer te puteve opskrbljuje prednja spinalna arterija.[6]
Poremećen osjet okusa (ageuzija) preko stražnje jedne trećine ipsilateralnog jezika budući da se okusna vlakna iz stražnje trećine prenose preko glosofaringealnog živca. Oštećenje jezgre tractus solitariusa također pogoršava osjet okusa.[4]
Wallenbergov sindrom je klasično povezan s PICA infarktom, ali u rijetkim slučajevima može biti uzrokovan infarktom na području prednje inferiorne cerebelarne arterije (AICA).[7][8]
