Što povećava brzinu difuzije kisika u crvena krvna zrnca u plućima?
1. Gradijent parcijalnog tlaka: Glavna pokretačka sila za difuziju je gradijent parcijalnog tlaka. U plućima je parcijalni tlak kisika (PO2) u alveolama mnogo viši od PO2 u crvenim krvnim stanicama. Ovaj gradijent stvara neto kretanje kisika iz pluća u krv.
2. Površina: Površina dostupna za difuziju još je jedan kritičan faktor. Pluća imaju ogromnu površinu za izmjenu plinova, zbog prisutnosti milijuna sićušnih alveola. Velika površina omogućuje učinkovitu difuziju kisika u crvena krvna zrnca.
3. Udaljenost difuzije: Difuzijska udaljenost, što je udaljenost koju molekule kisika moraju prijeći da bi dospjele do crvenih krvnih stanica, u plućima je minimalizirana. Alveole su vrlo tanke stijenke, a kapilare u plućima smještene su blizu alveolarne površine, smanjujući difuzijsku udaljenost.
4. Temperatura: Više temperature općenito povećavaju brzinu difuzije. Tijelo održava relativno konstantnu tjelesnu temperaturu, koja je optimalna za procese difuzije.
5. Koncentracija hemoglobina: Prisutnost hemoglobina u crvenim krvnim stanicama uvelike povećava brzinu difuzije kisika. Hemoglobin ima veliki afinitet za kisik i veže se za njega, povećavajući kapacitet krvi za prijenos kisika.
Optimiziranjem ovih čimbenika, pluća olakšavaju učinkovitu difuziju kisika u crvene krvne stanice, osiguravajući odgovarajuću opskrbu tjelesnih tkiva kisikom.
