Što je Rosenhanova studija?

Pregled

Rosenhanov eksperiment, koji je proveo psiholog David Rosenhan 1970-ih, smatra se značajnom studijom koja je nastojala procijeniti valjanost psihijatrijskih dijagnoza i pouzdanost psihijatrijskih procjena. Studija je imala za cilj istražiti mogu li stručnjaci za mentalno zdravlje točno razlikovati zdrave osobe od mentalno oboljelih osoba.

Evo pregleda Rosenhanove studije:

Metoda

a) _Sudionici eksperimenta _:Osam osoba, uključujući i samog Rosenhana, sudjelovalo je u eksperimentu. Svi ovi sudionici bili su mentalno zdravi i nisu imali povijest mentalnih bolesti.

b) _Strategija pseudopacijenta _:Svaki pojedinac, koji se naziva pseudopacijentom, preuzeo je ulogu pacijenta koji doživljava slušne halucinacije. Koristili su pseudonim "John/Joan Doe" i žalili se da čuju glasove koji govore riječi "prazno", "šuplje" i "tup".

Osim ovog simptoma, pseudopacijenti su se ponašali normalno i dali su točne osobne podatke.

c) _Prijemni postupak _:Pseudopacijenti su tražili prijem u razne psihijatrijske bolnice u Sjedinjenim Državama. Kontaktirali su bolnicu, zakazali termin i prezentirali svoje izmišljene simptome stručnjacima za mentalno zdravlje.

Nalazi i rezultati:

Rezultati Rosenhanovog eksperimenta otkrili su nekoliko nalaza:

a) _Prijem u bolnicu _:Svih osam pseudopacijenata primljeno je u psihijatrijske bolnice unutar svojih država. Unatoč njihovoj prividnoj uračunljivosti, stručnjaci za mentalno zdravlje primili su ih kao pacijente na daljnje promatranje.

b) _Označavanje i dijagnoza _:Nakon što su primljeni, pseudopacijenti su dobili etikete psihijatrijskih bolesti, poput shizofrenije ili manično-depresivne psihoze, unatoč činjenici da su bili zdravi i da su se ponašali normalno.

c) _Depersonalizacija _:Pseudopacijenti su primijetili promjenu u načinu na koji ih bolničko osoblje i drugi pacijenti tretiraju. Izvijestili su da su iskusili depersonalizaciju i gubitak individualnosti unutar psihijatrijskog okruženja.

d) _Proces izdavanja _:Prosječna duljina boravka u bolnicama bila je preko dva tjedna. Tijekom svog boravka, pseudopacijenti su se ponašali u skladu s izvornom prezentacijom simptoma. Da bi izašli na slobodu, morali su potvrditi svoju opredijeljenost za nastavak psihijatrijskog liječenja izvan bolnice.

e) _Sporazum o dijagnostici _:Postojala je niska razina slaganja među stručnjacima za mentalno zdravlje u pogledu specifične dijagnoze za svakog pseudopacijenta.

f) _Lažno pozitivni rezultati _:Studija je pokazala visoku stopu lažno pozitivnih u psihijatrijskim dijagnozama, što sugerira da bi mnoge osobe bez mentalnih bolesti mogle biti pogrešno dijagnosticirane i označene kao mentalno bolesne.

g) _Nesklonost dijagnostici _:Uočeno je da su stručnjaci za mentalno zdravlje oklijevali revidirati ili povući svoje početne dijagnoze, čak i kada su im predočeni dokazi koji su im proturječni.

Značaj

Studija Rosenhan pokrenula je važna pitanja o točnosti psihijatrijske dijagnoze, valjanosti kriterija koji se koriste u psihijatrijskim procjenama i izazovima razlikovanja normalnog od abnormalnog ponašanja. Studija je dovela do značajnih rasprava i reformi u području mentalnog zdravlja, naglašavajući potrebu za rigoroznijim metodama procjene, poboljšanom skrbi za pacijente i smanjenjem stigme povezane s mentalnim bolestima.

Studija Rosenhana imala je trajan utjecaj na polje psihologije i razumijevanje dijagnoza i liječenja mentalnog zdravlja. Njegovi nalazi nastavljaju oblikovati tekući dijalog koji okružuje složenost prepoznavanja, dijagnosticiranja i upravljanja poremećajima mentalnog zdravlja.