Kada i gdje je bila alkemija?

Raspravlja se o točnom podrijetlu alkemije, ali najraniji poznati dokazi o toj praksi datiraju iz 1. stoljeća nove ere u Aleksandriji, rimski Egipat. Grad je bio uspješno središte učenja i kulture, a njegov položaj na raskrižju trgovačkih putova između Istoka i Zapada činio ga je talionikom ideja. Vjeruje se da je alkemijsko znanje došlo u Aleksandriju iz različitih izvora, uključujući drevnu egipatsku tradiciju obrade metala, helenističku filozofiju četiri elementa i mistične tradicije Bliskog istoka.

Alkemija je cvjetala u Aleksandriji i drugdje u Rimskom Carstvu sve do pada Zapadnog Rimskog Carstva u 5. stoljeću. Zatim se proširio na Bizantsko Carstvo i islamski svijet, gdje se nastavio prakticirati i razvijati nekoliko stoljeća. U 12. stoljeću, alkemija je uvedena u Zapadnu Europu kroz spise arapskih učenjaka, i brzo je postala popularna potraga među znanstvenicima i praktičarima medicine, prirodne filozofije i metalurgije.

Tijekom renesanse i ranog modernog razdoblja (14.-17. st.) alkemija je igrala važnu ulogu u razvoju znanosti, medicine i tehnologije. Alkemičari su provodili opsežne pokuse i dali značajan doprinos poljima kemije, metalurgije, farmakologije i proučavanju materijala. Također su utjecali na razvoj astrologije, medicine i filozofije, a njihove ideje i prakse dale su temelj mnogim znanstvenim otkrićima 18. i 19. stoljeća.