Kako teoretičari učenja gledaju na poremećaj osobnosti?
Teoretičari učenja vjeruju da su poremećaji osobnosti naučena ponašanja. Oni vjeruju da su ljudi s poremećajima osobnosti naučili neprilagođene načine suočavanja sa svojom okolinom i da su ta neprilagođena ponašanja pojačana okolinom te osobe.
Na primjer, osoba s graničnim poremećajem osobnosti možda je naučila da je najbolji način da privuče pozornost drugih dramatičan način glume. Ta je osoba također možda naučila da je u redu biti manipulativan i kontrolirati kako bi dobio ono što želi.
Teoretičari učenja vjeruju da je najbolji način liječenja poremećaja osobnosti promijeniti okolinu osobe i naučiti ih novim, prilagodljivijim načinima nošenja sa stresom.
Neke specifične teorije učenja koje su primijenjene na poremećaje osobnosti uključuju:
* Operantno uvjetovanje: Ova teorija kaže da je ponašanje oblikovano njegovim posljedicama. U slučaju poremećaja osobnosti, to znači da osobe s poremećajem osobnosti mogu biti osnažene za svoje neprilagodljivo ponašanje pažnjom koju dobivaju od drugih.
* Teorija društvenog učenja: Ova teorija tvrdi da ljudi uče promatrajući ponašanje drugih. U slučaju poremećaja osobnosti, to znači da osobe s poremećajem osobnosti mogu naučiti neprilagođena ponašanja od svojih roditelja ili drugih skrbnika.
* Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT): Ova vrsta terapije pomaže ljudima promijeniti svoje neprilagodljive misli i ponašanja. CBT se temelji na ideji da su naše misli, osjećaji i ponašanja međusobno povezani i da promjenom jednog možemo promijeniti i druge.
Teoretičari učenja vjeruju da je KBT učinkovit tretman za poremećaje osobnosti jer pomaže ljudima da nauče nove, prilagodljivije načine nošenja sa stresom.
