U skrbi za starije osobe. Koja je razlika između motivacijskog razgovora i prisilnog pristupa?
Motivacijski intervju i prisilni pristup dvije su izrazito različite strategije koje se koriste u skrbi za starije osobe kako bi se potaknula pozitivna promjena ponašanja. Evo ključnih razlika između to dvoje:
1. Pristup:
- Motivacijski intervju je pristup usmjeren na klijenta koji ima za cilj voditi pojedince prema donošenju vlastitih izbora i promjena. Usredotočuje se na razumijevanje perspektive osobe, uvjerenja i motivacije, a ne na diktiranje onoga što treba učiniti.
- Prisilni pristup , s druge strane, uključuje korištenje sile, prijetnji ili kazni kako bi se pojedinci prisilili da se povinuju željenom ponašanju ili odlukama. Zanemaruje autonomiju osobe i osobne preferencije.
2. Poštivanje autonomije:
- Motivacijski intervju visoko cijeni autonomiju pojedinca. Savjetnik nastoji razumjeti motivaciju, brige i vrijednosti osobe te joj pomaže otkriti vlastite razloge za pozitivne promjene.
- Prisilni pristup često zanemaruje autonomiju osobe i može uključivati nadjačavanje njihovih želja ili preferencija kako bi se postigla usklađenost.
3. Suradnja i osnaživanje:
- Motivacijski intervju naglašava suradnju i osnaživanje. Savjetnik radi u partnerstvu s pojedincem, nudeći vodstvo i podršku dok dopušta osobi da preuzme odgovornost za svoje odluke i postupke.
- Prisilni pristup stavlja moć u ruke savjetnika ili autoriteta, minimizirajući sudjelovanje pojedinca u donošenju odluka.
4. Rješavanje otpora i ambivalencije:
- Motivacijski intervju priznaje da pojedinci mogu imati pomiješane osjećaje ili ambivalentnost u vezi s promjenom ponašanja. Savjetnik koristi strategije kao što su reflektivno slušanje i empatija kako bi istražio zabrinutosti osobe i pomogao joj da riješi svoju ambivalentnost.
- Prisilni pristup često zanemaruje otpor ili ambivalentnost i inzistira na povinovanju bez rješavanja temeljnih razloga za nevoljkost osobe da se promijeni.
5. Dugoročna učinkovitost:
- Motivacijski intervju ima za cilj dugoročnu, održivu promjenu ponašanja pomažući pojedincima da razviju intrinzičnu motivaciju i samoodređenje.
- Prisilni pristup , iako može postići trenutnu usklađenost, često ne uspijeva potaknuti dugoročnu promjenu ponašanja jer se ne bavi temeljnim razlozima ponašanja osobe.
U skrbi za starije osobe motivacijsko intervjuiranje općenito se smatra učinkovitijim pristupom s poštovanjem budući da je usklađen s načelima skrbi usmjerene na starije koji naglašavaju autonomiju, dostojanstvo i izbor.
