Kako je samoubojstvo sebično?
Razlozi zašto se samoubojstvo ne može uvijek smatrati sebičnim:
Izazovi mentalnog zdravlja:Samoubojstvo je često povezano s mentalnim zdravstvenim stanjima kao što su depresija, anksioznost i bipolarni poremećaj. Ove osobe mogu doživjeti intenzivnu emocionalnu bol i samoubojstvo doživljavaju kao način da pobjegnu od svoje patnje. Njihovi postupci nisu vođeni sebičnošću, već nevoljom koju proživljavaju.
Gubitak nade:Ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu često se osjećaju svladano i beznadno. Možda su izgubili vjeru u svoju sposobnost da poboljšaju svoju situaciju ili vide bilo kakvu pozitivnu alternativu. U takvim stanjima očaja pojedinci mogu vidjeti samoubojstvo kao jedini način da okončaju svoju bol.
Samooptuživanje i sram:Pojedinci koji razmišljaju o samoubojstvu također mogu doživjeti samookrivljavanje i sram. Možda osjećaju da su drugima na teret ili da su na neki način zakazali. Ova internalizirana patnja može pridonijeti percepciji samoubojstva kao načina oslobađanja sebe i svojih voljenih od percipiranih tereta.
Nedostatak podrške i resursa:Nedostatak odgovarajuće podrške za mentalno zdravlje i resursa može pojačati osjećaj izolacije i očaja koji mogu iskusiti pojedinci koji razmišljaju o samoubojstvu. Ako se ne osjećaju shvaćenim, podržanim ili nemaju pristup učinkovitim mogućnostima liječenja, mogu smatrati da nemaju drugog izbora.
Važno je pristupiti raspravama o samoubojstvu s empatijom i razumijevanjem, prepoznajući složenost izazova mentalnog zdravlja i stanja uma pojedinca. Umjesto označavanja samoubojstva kao sebičnog, društvo bi se trebalo usredotočiti na pružanje bolje podrške mentalnom zdravlju, poboljšanje javne svijesti i smanjenje stigme povezane sa samoubojstvom kako bi se pojedincima u nevolji pomoglo da pronađu alternativna rješenja i povrate nadu.