Koji je središnji odlomak u priči Roberta Benchleyja zloćudna zrcala?
Benchleyev središnji odlomak duhovito je istraživanje teme slike o sebi. On pametno koristi metaforu ogledala da predstavi način na koji se često vidimo u negativnom svjetlu. Odlomak je podsjetnik da ne bismo trebali biti prestrogi prema sebi i da trebamo pokušati prihvatiti svoje mane kao dio onoga što nas čini jedinstvenima.
Evo središnjeg odlomka iz "Malignih ogledala":
>Ogledala su za mene zloćudna izraslina na političkom tijelu moderne civilizacije. Oni su u korijenu više nesreće i bijede nego svi ratovi i revolucije u povijesti zajedno. Oni su zaslužni što nijedan muškarac ili žena nikada nisu zadovoljni svojim izgledom.
>I ja sam žrtva kompleksa ogledala. Nikada nisam pogledao svoj odraz, a da nisam osjetio val gađenja i prezira. Nos mi je predug, oči su mi premale, koža mi je preblijeda, a kosa prerijetka. Ja sam monstruoz, nakaza prirode.
>Da mogu po svome, ukinuo bih sva ogledala s lica zemlje. Živio bih u svijetu u kojem bih mogao biti slobodan od neprestanog podsjećanja na vlastitu ružnoću. Onda bih bio sretan.