Kakav je utilitaristički pogled na dizajnerske bebe?
Utilitarizam je etička teorija koja smatra da je najbolja moralna radnja ona koja maksimizira korisnost (tj. opću dobrobit ili sreću) za sve pogođene pojedince. Iz utilitarističke perspektive, stvaranje i korištenje dizajnerskih beba može se smatrati moralno dopuštenim ili čak poželjnim, ovisno o specifičnim okolnostima i ishodima svakog slučaja.
Evo nekih čimbenika koje bi utilitarist mogao uzeti u obzir kada procjenjuje etiku dizajnerskih beba:
1. Općenito blagostanje: Utilitarizam se usredotočuje na maksimiziranje sveukupne dobrobiti, tako da bi primarno razmatranje bilo hoće li dizajnerske bebe dovesti do neto povećanja sreće i dobrobiti uključenih pojedinaca i društva u cjelini. To može uključivati čimbenike poput poboljšanog zdravlja, većih mogućnosti i smanjene patnje.
2. Autonomija i pristanak: Utilitarizam također cijeni individualnu autonomiju i sposobnost donošenja izbora. Stoga treba poštivati pristanak i preferencije budućih roditelja i potencijalne djece (kada navrše odgovarajuću dob). To uključuje pravo izbora hoće li se koristiti genetičke tehnologije ili ne i specifične osobine ili karakteristike koje će se odabrati.
3. Socijalna pravda i jednakost: Utilitarizam nastoji promovirati pravednost i jednake mogućnosti za sve. Stoga bi bilo bitno razmotriti mogu li dizajnerske bebe dovesti do povećanja društvene nejednakosti ili pogoršati postojeće razlike. Treba poduzeti mjere kako bi se osiguralo da dobrobiti genetskih tehnologija budu dostupne i ravnopravne svim segmentima društva.
4. Dugoročne posljedice: Utilitarizam ima dugoročni pogled na posljedice djelovanja. Bilo bi važno razmotriti potencijalne dugoročne učinke dizajnerskih beba na genetski fond, ljudsku raznolikost i budućnost društva u cjelini. To uključuje procjenu neželjenih posljedica i potencijalnih rizika povezanih s genetskim modifikacijama.
5. Alternativna sredstva: Utilitarizam također razmatra postoje li alternativna sredstva za postizanje istih ili boljih rezultata bez pribjegavanja dizajnerskim bebama. Na primjer, ulaganje u sveobuhvatnu zdravstvenu skrb, obrazovanje i sustave socijalne podrške moglo bi potencijalno riješiti mnoge brige koje neki ljudi imaju s dizajnerskim bebama.
Na temelju ovih razmatranja, utilitarist bi mogao zaključiti da su dizajnerske bebe etički prihvatljive u određenim situacijama, kao što je sprječavanje ozbiljnih bolesti ili invaliditeta ili poboljšanje određenih osobina koje se smatraju korisnima za pojedince i društvo. Međutim, oni bi također naglasili važnost zaštitnih mjera za zaštitu individualnih prava, promicanje socijalne pravde i ublažavanje potencijalnih negativnih posljedica.
Vrijedno je napomenuti da je utilitarizam samo jedan etički okvir za razmatranje etike dizajnerskih beba. Različite etičke teorije i perspektive mogu dovesti do različitih zaključaka. U konačnici, etička procjena dizajnerskih beba složeno je i višestruko pitanje koje zahtijeva pažljivo razmatranje i javni diskurs koji uključuje različite dionike.
