Zašto se više ne cijepimo protiv malih boginja?
Sjedinjene Države, zajedno s većim dijelom svijeta, prekinule su rutinsko cijepljenje protiv velikih boginja 1970-ih nakon što je bolest iskorijenjena nakon uspješnog programa imunizacije. Evo nekoliko razloga zašto se više ne cijepimo protiv malih boginja:
1. Iskorijenjivanje velikih boginja: Velike boginje postale su prva i jedina bolest koja je potpuno iskorijenjena cijepljenjem. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) potvrdila je globalno iskorjenjivanje malih boginja 1980. godine, zahvaljujući široko rasprostranjenim kampanjama cijepljenja i rigoroznom nadzoru. Budući da nema poznatih slučajeva malih boginja u divljini, rizik od zaraze se smatra izuzetno niskim.
2. Ograničeni rizik ponovnog izbijanja: Od iskorjenjivanja malih boginja, prirodni prijenos virusa je prestao. Poznato je da virus variola, koji uzrokuje velike boginje, postoji samo u nekoliko visoko-sigurnosnih laboratorija. To uvelike smanjuje šanse da se bolest ponovno pojavi prirodnim putem.
3. Potencijalni rizici cijepljenja: Iako je cjepivo protiv velikih boginja bilo vrlo učinkovito u sprječavanju bolesti, nije bilo bez rizika. Neki su pojedinci doživjeli nuspojave, uključujući vrućicu, osip na koži i u rijetkim slučajevima ozbiljne komplikacije poput encefalitisa. Rizik od ovih nuspojava, iako mali, pridonio je odluci da se prekine rutinsko cijepljenje kada bolest više nije bila značajna prijetnja javnom zdravlju.
4. Dodjela resursa: S iskorijenjenim velikim boginjama, zdravstveni resursi mogu se preusmjeriti na rješavanje drugih hitnih zdravstvenih izazova. Prestankom rutinskog cijepljenja protiv malih boginja, zemlje mogu usmjeriti svoje napore i financiranje na borbu protiv prevalentnih bolesti i poboljšanje ukupnog javnog zdravlja.
5. Međunarodna suradnja: Uspješno globalno iskorjenjivanje malih boginja istaknulo je snagu međunarodne suradnje u prevenciji bolesti. Radeći zajedno, države se mogu kolektivno i učinkovito pozabaviti prijetnjama javnom zdravlju, čineći rutinsko cijepljenje za iskorijenjene bolesti nepotrebnim.
6. Nadzor i pripravnost: Unatoč iskorjenjivanju malih boginja, mehanizmi nadzora ostaju na snazi kako bi se pratili bilo kakvi znakovi ponovnog izbijanja bolesti. Zemlje održavaju stanje pripravnosti, uključujući zalihe cjepiva protiv velikih boginja i planove za brzi odgovor u slučaju potencijalnih izbijanja epidemije.
Bitno je napomenuti da iako rutinsko cijepljenje protiv malih boginja više nije potrebno, dostupnost cjepiva i stručnost za njihovu proizvodnju osigurava da se može brzo djelovati ako se bolest ikada ponovno pojavi.
