Kako nastaju novi virusi?

Stvaranje novih virusa složen je proces koji uključuje različite mehanizme. Evo tri glavna načina na koje se mogu pojaviti novi virusi:

1. Genetske mutacije i rekombinacije:

Virusi neprestano prolaze kroz mutacije u svom genetskom materijalu, što dovodi do varijacija u njihovoj strukturi i ponašanju. Te mutacije mogu rezultirati promjenama u sposobnosti virusa da inficira stanice domaćina, replicira se ili izbjegne imunološki odgovor domaćina. U nekim slučajevima može doći do genetske rekombinacije kada različiti sojevi virusa inficiraju istu stanicu domaćina. Ova rekombinacija može dovesti do novih virusnih sojeva s jedinstvenim kombinacijama genetskih svojstava, povećavajući njihov potencijal infektivnosti i patogenosti.

2. Zoonotski prijenos (prelijevanje):

Zoonotski prijenos odnosi se na prijenos virusa iz životinjskog rezervoara na ljude. Mnogi ljudski virusi potječu od životinja, uključujući viruse gripe, koronaviruse i virus bjesnoće. Čimbenici poput ljudskog zadiranja u životinjska staništa, promjena u ponašanju životinja i povećane interakcije između ljudi i životinja mogu olakšati događaje prelijevanja. Virusi zoonoza mogu proći daljnju prilagodbu kod ljudi, što potencijalno može dovesti do novih sojeva virusa s povećanom prenosivošću ili virulencijom.

3. Laboratorijski bijeg:

U rijetkim slučajevima, novi virusi mogu se pojaviti kao rezultat laboratorijskih nezgoda ili pogrešnog rukovanja zaraznim materijalima. Laboratoriji koji rade s opasnim virusima, poput onih uključenih u istraživanje ili razvoj cjepiva, imaju stroge biosigurnosne mjere kako bi se smanjio rizik od slučajnog ispuštanja. Međutim, kršenja ovih protokola mogu povremeno dovesti do laboratorijski stečenih infekcija i potencijalnog širenja novih sojeva virusa.

Važno je napomenuti da pojava novih virusa nije redovita pojava. Većina mutacija u virusima je beznačajna ili čak štetna za njihov opstanak. Samo mali broj mutacija ili genetskih rekombinacija dovodi do stvaranja novih virusa sa značajnim implikacijama za javno zdravlje. Unatoč tome, stalni nadzor, istraživanje i međunarodna suradnja ključni su za učinkovito praćenje, otkrivanje i odgovor na pojavu novih virusnih prijetnji.