Što je nesposobnost mokraćnog mjehura?

Nesposobnost mokraćnog mjehura, također poznata kao urinarna inkontinencija, odnosi se na nehotično istjecanje urina. To je uobičajeno stanje koje pogađa i muškarce i žene, osobito kako stare. Nesposobnost mjehura može značajno utjecati na kvalitetu života osobe i može dovesti do društvene izolacije, depresije i higijenskih problema.

Postoje različite vrste nesposobnosti mokraćnog mjehura, uključujući:

1. Stresna inkontinencija:ovo je najčešći tip i javlja se kada urin curi zbog povećanog trbušnog pritiska, kao što je kašljanje, kihanje, smijanje ili vježbanje. Često je uzrokovana oslabljenim mišićima dna zdjelice ili oštećenjem uretre (cijevi koja izvodi urin iz tijela).

2. Nagonska inkontinencija:Također poznata kao preaktivan mokraćni mjehur, ovu vrstu inkontinencije mokraćnog mjehura karakterizira iznenadna, jaka potreba za mokrenjem koja se ne može kontrolirati. Često je povezan s temeljnim medicinskim stanjima, kao što su infekcije mokraćnog sustava, dijabetes ili neurološki poremećaji.

3. Preljevna inkontinencija:Događa se kada mjehur postane prepun i urin se prelijeva bez ikakvog osjećaja potrebe za mokrenjem. Obično se viđa kod ljudi sa stanjima koja utječu na rad živaca, kao što su ozljede leđne moždine ili multipla skleroza.

4. Mješovita inkontinencija:ovo je kombinacija dvije ili više vrsta inkontinencije mokraćnog mjehura, kao što su stresna i urgentna inkontinencija.

Liječenje inkompetentnosti mokraćnog mjehura ovisi o specifičnoj vrsti i težini stanja. Mogućnosti liječenja mogu uključivati ​​promjene načina života, kao što je vježbanje mokraćnog mjehura, vježbe za dno zdjelice i gubitak težine; lijekovi; i kirurški postupci za ispravljanje strukturnih abnormalnosti ili poboljšanje funkcije mokraćnog mjehura.

Traženje procjene i liječenja inkompetentnosti mokraćnog mjehura ključno je za upravljanje simptomima i poboljšanje opće dobrobiti. Konzultacije sa zdravstvenim djelatnikom, poput urologa ili specijalista za kontinenciju, mogu pomoći u procjeni stanja i određivanju najprikladnijeg pristupa liječenju.