Kako liječiti fekalnu inkontinenciju
Liječenje fekalne inkontinencije ovisi o temeljnom uzroku. Uobičajene opcije liječenja uključuju:
1. Promjene u prehrani:
- Povećanje unosa vlakana:uključivanje više hrane bogate vlaknima poput voća, povrća i cjelovitih žitarica može pomoći učvršćivanju stolice, što olakšava kontrolu pražnjenja crijeva.
2. Fizikalna terapija:
- Vježbe za mišiće dna zdjelice (Kegels):Jačanje ovih mišića poboljšava sposobnost kontrakcije analnog sfinktera i održavanje kontinencije.
3. Lijekovi:
- Lijekovi protiv proljeva:ako je proljev uzrok fekalne inkontinencije, mogu se preporučiti lijekovi protiv proljeva koji se izdaju bez recepta ili na recept.
- Laksativi:Ako je uzrok zatvor, mogu se propisati laksativi koji omekšavaju stolicu i olakšavaju njezino izbacivanje.
4. Medicinski uređaji:
- Analni čepići:Ovi se uređaji mogu umetnuti u rektum kako bi pomogli u kontroli pražnjenja crijeva.
5. Kirurške intervencije:
- Sfinkteroplastika:Ovaj kirurški zahvat ima za cilj popraviti ili zategnuti mišiće analnog sfinktera.
- Kolostomija:U teškim slučajevima može biti potrebna kolostomija, što uključuje stvaranje otvora u abdomenu za preusmjeravanje stolice u vrećicu za sakupljanje.
6. Stimulacija sakralnog živca (SNS):
- Ovaj postupak uključuje implantaciju uređaja u blizini sakralnog živca za stimulaciju živaca koji kontroliraju rad crijeva.
7. Biofeedback:
- Uz korištenje senzora i vizualne povratne informacije, biofeedback pomaže pojedincima da identificiraju i ojačaju svoje mišiće dna zdjelice.
8. Navodnjavanje:
- Transanalno ispiranje uključuje korištenje tople vode za ispiranje stolice iz rektuma prema redovitom rasporedu.
9. Injekcije:
- Sredstva za povećanje volumena ili punila mogu se ubrizgati oko analnog otvora kako bi se poboljšala kontinencija.
10. Psihološka terapija:
- Za one s psihološkim čimbenicima koji pridonose fekalnoj inkontinenciji, poput anksioznosti ili depresije, terapija može biti korisna.
Kada tražite liječenje fekalne inkontinencije, važno je konzultirati se sa zdravstvenim djelatnikom, poput gastroenterologa ili kolorektalnog kirurga, koji može procijeniti temeljni uzrok i preporučiti najprikladniji plan liječenja.
