Koje su funkcije epidermisa?

Epidermis, najudaljeniji sloj biljnog tkiva, ima različite ključne funkcije u rastu i preživljavanju biljaka:

1. Zaštita: Epidermis djeluje kao zaštitna barijera protiv vanjskih čimbenika kao što su prekomjerna sunčeva svjetlost, ekstremne temperature, mehanička oštećenja i gubitak vode.

2. Zanoktica: Vanjski sloj pokožice, kutikula, izgrađen je od kutina, voštane tvari koja dodatno pojačava zaštitu biljke. Pomaže u sprječavanju gubitka vode i otpornosti na bolesti.

3. Puci: Epidermis sadrži specijalizirane pore koje se nazivaju puči, koje omogućuju izmjenu plinova između biljke i atmosfere. Ovi sićušni otvori olakšavaju unos ugljičnog dioksida (CO2) tijekom fotosinteze i otpuštanje kisika (O2) u okoliš.

4. Trihomi: Neke epidermalne stanice razviju se u strukture slične dlakama koje se nazivaju trihomi. Trihomi služe u razne svrhe, uključujući obranu od biljojeda (biljne dlake mogu odvratiti napade insekata), smanjenje gubitka vode transpiracijom i regulaciju temperature lišća stvaranjem sjene.

5. Sekrecija i izlučivanje: Određene epidermalne stanice mogu lučiti tvari poput eteričnih ulja, smola, lateksa i sluzi. Ove izlučevine mogu igrati ulogu u privlačenju oprašivača, odvraćanju biljojeda i sprječavanju gubitka vode.

6. Percepcija svjetla: Epidermalne stanice mogu sadržavati specijalizirane strukture poput kloroplasta ili pigmenta osjetljivih na svjetlo koje omogućuju percepciju i odgovor na svjetlosne signale. To pomaže kod fotosinteze i regulacije obrazaca rasta kao odgovor na smjer i intenzitet svjetla (fototropizam).

7. Upijanje: Kod nekih biljnih vrsta epidermis također pridonosi apsorpciji vode i minerala iz tla, osobito putem specijaliziranih stanica dlaka korijena.

Sve u svemu, epidermis igra vitalnu ulogu u regulaciji izmjene plinova, zaštiti od stresora iz okoliša, olakšavanju apsorpcije hranjivih tvari i podržava interakciju biljaka s okolinom.