Kako se zrak izbacuje iz pluća?
1. Opuštanje dijafragme:Dijafragma, glavni mišić disanja, steže se tijekom udisaja kako bi povukla pluća prema dolje i proširila prsnu šupljinu. Tijekom izdisaja dijafragma se opušta i pomiče prema gore.
2. Opuštanje interkostalnih mišića:Interkostalni mišići, smješteni između rebara, također se opuštaju tijekom izdisaja. Kako se ti mišići opuštaju, prsni koš se spušta i pomiče prema unutra.
3. Smanjenje volumena pluća:Kako se dijafragma i interkostalni mišići opuštaju, volumen prsne šupljine se smanjuje. Ovo smanjenje volumena stvara negativan tlak u plućima.
4. Razlika u tlaku:Smanjenje volumena pluća uzrokuje porast tlaka zraka u plućima, postajući viši od vanjskog atmosferskog tlaka. Kao rezultat, uspostavlja se gradijent tlaka između pluća i okolnog okoliša.
5. Ekspiratorni protok zraka:viši tlak u plućima stvara silu koja gura zrak van kroz dišne putove. Zrak teče iz alveola, kroz bronhije i bronhiole, te konačno izlazi kroz nos i usta.
6. Pasivni proces:U usporedbi s udisajem, izdah je općenito pasivan proces. Ne zahtjeva značajan mišićni napor jer je elastični trzaj pluća, uz opuštanje dijafragme i međurebarnih mišića, dovoljan za izbacivanje zraka.
7. Kontrola respiratornih mišića:dok je izdisaj prvenstveno pasivan, respiratorni mišići mogu aktivno kontrolirati brzinu i snagu izdisaja. Na primjer, tijekom forsiranog izdisaja, kao što je kašljanje ili puhanje, trbušni mišići se stežu i dodatno povećavaju pritisak u plućima, što dovodi do snažnijeg izbacivanja zraka.
Ukratko, izlazak zraka iz pluća prvenstveno se postiže opuštanjem dijafragme i međurebarnih mišića, što rezultira smanjenjem plućnog volumena i većom razlikom tlaka između pluća i vanjskog okoliša. Ovaj gradijent tlaka uzrokuje pasivno strujanje zraka iz pluća kroz dišne putove i izvan tijela.
