Koji je nedostatak anerobnog disanja?

Anaerobno disanje, iako omogućuje organizmima da prežive u sredinama osiromašenim kisikom, ima određene nedostatke:

Akumulacija nusproizvoda :Tijekom anaerobnog disanja, nepotpuna razgradnja glukoze dovodi do nakupljanja otpadnih tvari poput mliječne kiseline (u mišićima tijekom intenzivnog vježbanja) ili etanola (u kvascu tijekom fermentacije). Ovi nusprodukti mogu negativno utjecati na staničnu funkciju i mogu zahtijevati dodatnu energiju za njihovo uklanjanje ili pretvorbu.

Niži energetski prinos :U usporedbi s aerobnim disanjem, anaerobno disanje proizvodi značajno manju količinu adenozin trifosfata (ATP). To je zato što nepotpuna razgradnja glukoze stvara manje ATP molekula po molekuli glukoze u usporedbi s potpunom razgradnjom u aerobnom disanju.

Ograničeno trajanje :Anaerobno disanje može održati organizam samo u ograničenom razdoblju. Akumulacija otpadnih tvari i iscrpljivanje energetskih rezervi na kraju zahtijevaju povratak na aerobno disanje ili će organizam doživjeti staničnu disfunkciju i smrt.

Ovisnost o vanjskim akceptorima elektrona :Anaerobno disanje zahtijeva prisutnost vanjskih akceptora elektrona, kao što su sulfat, nitrat ili fumarat, kako bi se olakšao prijenos elektrona tijekom procesa. Ako ti akceptori elektrona nisu dostupni ili su iscrpljeni, ne može doći do anaerobnog disanja.