Kako se tkivo pluća oksigenira?
1. Ventilacija: Tijekom udisaja, dijafragma i interkostalni mišići se kontrahiraju, šireći prsnu šupljinu i uzrokujući strujanje zraka u pluća. Ovo kretanje zraka olakšava gradijent tlaka između atmosfere i intrapleuralnog prostora (prostora između pluća i stijenke prsnog koša).
2. Difuzija: Nakon što zrak uđe u pluća, kisik se difuzijom kreće iz alveola (sićušnih zračnih vrećica u plućima) u krvotok. Alveole su obložene kapilarama, koje su sićušne krvne žile koje omogućuju izmjenu plinova. Visoka koncentracija kisika u alveolama i niska koncentracija kisika u kapilarama stvaraju koncentracijski gradijent koji pokreće kretanje molekula kisika iz alveola u kapilare.
3. Vezivanje hemoglobina: Unutar kapilara, kisik se veže na hemoglobin, protein koji se nalazi u crvenim krvnim stanicama. Hemoglobin ima veliki afinitet za kisik, što mu omogućuje prijenos velikih količina kisika kroz tijelo. Svaka se molekula hemoglobina može vezati na četiri molekule kisika, tvoreći oksihemoglobin.
4. Perfuzija: Plućna cirkulacija osigurava da se krv obogaćena kisikom iz pluća distribuira u ostatak tijela. Srce pumpa deoksigeniranu krv iz desne klijetke u pluća kroz plućne arterije. Ova deoksigenirana krv prolazi kroz kapilare u alveolama, gdje preuzima kisik i postaje oksigenirana. Krv obogaćena kisikom zatim se vraća u srce kroz plućne vene i pumpa se u ostatak tijela preko aorte.
Ovim mehanizmima plućno tkivo postaje oksigenirano, što omogućuje izmjenu kisika i ugljičnog dioksida između pluća i krvotoka. Krv obogaćena kisikom se zatim transportira do različitih tkiva i organa u tijelu, isporučujući esencijalni kisik za stanično disanje, čime se stvara energija za fiziološke procese u tijelu.
