Kako se smatra da Levetiracetam kontrolira fokalne napadaje?
1. Inhibicija proteina sinaptičkih vezikula SV2A: Levetiracetam se veže na protein sinaptičkih vezikula 2A (SV2A), koji je uključen u otpuštanje neurotransmitera iz presinaptičkog neurona. Vezanjem na SV2A, levetiracetam smanjuje otpuštanje ekscitatornih neurotransmitera, kao što su glutamat i aspartat. Ovo smanjenje ekscitacijske neurotransmisije pomaže u kontroli abnormalne električne aktivnosti u mozgu koja može dovesti do napadaja.
2. Poboljšanje GABAergičkog prijenosa: Levetiracetam također potencira inhibitorni neurotransmiter gama-aminomaslačnu kiselinu (GABA) povećanjem osjetljivosti GABA receptora. Ovo poboljšanje GABAergičkog prijenosa pomaže u suzbijanju neuronske ekscitabilnosti i sprječava širenje napadaja.
3. Modulacija naponskih ionskih kanala: Utvrđeno je da levetiracetam modulira funkciju naponskih ionskih kanala, osobito kalcijevih kanala N-tipa i P/Q-tipa i kalijevih kanala. Modificiranjem aktivnosti ovih ionskih kanala, Levetiracetam može stabilizirati neuronske membrane, smanjiti dotok iona kalcija u neurone i dodatno potisnuti aktivnost napadaja.
4. Ostali mehanizmi: Uz gore opisane glavne mehanizme, levetiracetam također može ispoljavati učinke protiv napadaja putem drugih mehanizama, uključujući promjenu aktivnosti drugih neurotransmiterskih sustava, kao što su serotonergički i dopaminergički sustavi. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u potpunosti razumjeli svi mehanizmi djelovanja levetiracetama.