Zašto postoji povećan rizik od toksičnosti u kasnijim fazama zatajenja bubrega?
1. Smanjeni GFR: Brzina glomerularne filtracije (GFR) je brzina kojom bubrezi filtriraju otpadne proizvode iz krvi. Kako se GFR smanjuje, bubrezi su manje sposobni eliminirati toksine iz tijela, što dovodi do nakupljanja tih tvari u krvi.
2. Promijenjeno vezanje proteina: Mnogi se lijekovi vežu za proteine u krvi, što sprječava njihovo filtriranje u bubrezima. U slučaju zatajenja bubrega, razine ovih proteina mogu biti smanjene, što omogućuje filtriranje više lijekova i potencijalno dovodi do toksičnosti.
3. Promjene u metabolizmu lijeka: Bubrezi igraju ulogu u metabolizmu nekih lijekova. Kod zatajenja bubrega, metabolizam ovih lijekova može biti narušen, što dovodi do viših razina u krvi i povećanog rizika od toksičnosti.
4. Promijenjeni volumen distribucije: Volumen distribucije lijeka je količina tjelesne tekućine u koju se lijek distribuira. Kod zatajenja bubrega, volumen distribucije može biti povećan zbog zadržavanja tekućine, što dovodi do nižih koncentracija lijeka i potencijalno smanjene učinkovitosti.
5. Povećana osjetljivost na lijekove: Neki lijekovi mogu imati povećanu toksičnost u bolesnika sa zatajenjem bubrega zbog promjena u načinu na koji tijelo reagira na lijek. Na primjer, vjerojatnije je da će određeni antibiotici uzrokovati oštećenje bubrega kod pacijenata sa zatajenjem bubrega.
Kao rezultat ovih čimbenika, pacijenti s kasnijim stadijima zatajenja bubrega izloženi su povećanom riziku od toksičnosti lijekova. Stoga je važno da zdravstveni radnici pažljivo razmotre izbor lijekova i doza kod ovih pacijenata kako bi rizik od nuspojava sveli na najmanju moguću mjeru.
