Kako se opisuje sindrom transfuzije fetalnih blizanaca?

Sindrom fetalne transfuzije blizanaca na blizance (TTTS) rijetka je komplikacija trudnoće koja se javlja kada jednojajčani (monozigotni) blizanci dijele istu posteljicu, ali imaju odvojene amnionske vrećice. Ovo stanje nastaje zbog abnormalnih veza ili šantova unutar zajedničke posteljice, što dovodi do nejednakog protoka krvi između blizanaca. Kod TTTS-a, jedan blizanac, poznat kao blizanac davatelj, pumpa prekomjernu količinu krvi blizancu primatelju kroz zajedničke žile, dok blizanac primatelj prima više krvi nego što je potrebno.

Nejednaka raspodjela krvotoka može rezultirati raznim komplikacijama koje utječu na zdravlje i dobrobit obaju blizanaca:

1. Polihidramnion u blizanca primatelja:amnionska vrećica blizanca primatelja može nakupiti prekomjernu amnionsku tekućinu zbog povećanog izlučivanja urina zbog primanja dodatne krvi. Raširena amnionska vrećica može vršiti pritisak na pupkovinu, što dovodi do ugroženog protoka krvi i mogućeg zatajenja srca.

2. Oligohidramnij u blizanca donora:S druge strane, amnionska vrećica blizanca donora može imati nedovoljno amnionske tekućine. To može dovesti do fetalne kompresije, deformiteta udova i plućne hipoplazije (nerazvijenosti pluća) zbog ograničenog rasta pluća.

3. Hemodinamski problemi:Promijenjeni protok krvi utječe na razvoj i funkciju vitalnih organa u oba blizanca. Blizanac primatelj može doživjeti visok krvni tlak, zatajenje srca i disfunkciju jetre zbog prekomjerne cirkulacije krvi. Suprotno tome, blizanac donor može imati nizak krvni tlak, anemiju i oslabljenu funkciju bubrega zbog nedovoljne opskrbe krvlju.

4. Nesklad rasta:TTTS često rezultira primjetnim razlikama u rastu između blizanaca. Blizanac primatelj obično je veći s povećanom tjelesnom težinom, dok blizanac donor može biti manji i pothranjen.

5. Dugoročni zdravstveni rizici:Ako je TTTS težak ili se ne liječi, može imati dugoročne zdravstvene posljedice za oba blizanca, poput neuroloških problema, kašnjenja u razvoju, kognitivnih poremećaja, pa čak i smrti.

Dijagnoza TTTS-a uključuje ultrazvučne preglede za procjenu volumena amnionske tekućine, uzoraka protoka krvi i rasta fetusa. Nakon postavljanja dijagnoze, opcije liječenja mogu uključivati ​​amnioredukciju (uklanjanje viška amnionske tekućine), lasersku terapiju za brtvljenje abnormalnih placentnih veza ili čak fetoskopsku operaciju u teškim slučajevima.

Zbog potencijalne ozbiljnosti, rano otkrivanje i brza medicinska intervencija ključni su za poboljšanje ishoda TTTS trudnoća i osiguravanje dobrobiti oba blizanca.