Što su atipična antitijela?

Atipična antitijela Pojam "antitijela" se odnosi na antitijela sa karakteristikama ili specifičnostima koje se razlikuju od većine antitijela proizvedenih od strane imunološkog sustava. Ta protutijela mogu imati neobična svojstva vezanja, ciljati različite antigene ili pokazivati ​​jedinstvene strukturne značajke u usporedbi s tipičnim protutijelima.

Evo nekoliko konkretnih primjera atipičnih protutijela:

1. Reumatoidni čimbenici :Reumatoidni faktori su autoantitijela (antitijela koja ciljaju vlastita tkiva tijela) koja su povezana s reumatoidnim artritisom, autoimunom bolešću koja zahvaća zglobove. Ta su protutijela usmjerena protiv Fc regije imunoglobulina (molekule protutijela) i mogu dovesti do upale i oštećenja tkiva.

2. Antinuklearna antitijela (ANA) :ANA su autoantitijela koja ciljaju na različite komponente stanične jezgre. Obično su povezani sa sistemskim autoimunim bolestima kao što su lupus, Sjogrenov sindrom i miješana bolest vezivnog tkiva. Različiti obrasci ANA mogu se identificirati na temelju specifičnih nuklearnih struktura na koje ciljaju.

3. Antifosfolipidna antitijela :Ova antitijela usmjerena su protiv fosfolipida, koji su komponente staničnih membrana. Prisutnost anti-fosfolipidnih protutijela povezana je s povećanim rizikom od krvnih ugrušaka i komplikacija u trudnoći kao što su ponavljani pobačaji.

4. Hladni aglutinini :Hladni aglutinini su protutijela koja se vežu za crvena krvna zrnca pri niskim temperaturama, uzrokujući nakupljanje (aglutinaciju) crvenih krvnih zrnaca. To može dovesti do hemolitičke anemije izazvane hladnoćom, u kojoj se crvena krvna zrnca prerano uništavaju.

5. Protutijela na mikoplazmu :Protutijela na mikoplazmu proizvode se kao odgovor na infekciju vrstom mikoplazme, vrstom bakterije koja nema staničnu stijenku. Ova protutijela ponekad mogu pokazivati ​​atipične karakteristike i mogu se otkriti u određenim stanjima kao što su atipična upala pluća ili autoimuni poremećaji.

6. Monoklonska antitijela :Monoklonska protutijela nisu prirodna atipična protutijela, već se proizvode u laboratoriju korištenjem tehnologije hibridoma. Ova protutijela potječu iz jedne B stanice i imaju jedinstvenu specifičnost, vežu se samo na specifičan antigen. Monoklonska protutijela naširoko se koriste u istraživanjima, dijagnostici i terapiji.

Važno je napomenuti da otkrivanje atipičnih protutijela može biti značajno u dijagnosticiranju određenih bolesti ili stanja, praćenju napredovanja bolesti i usmjeravanju strategija liječenja. Tumačenje i klinička važnost atipičnih protutijela obično se određuju u kontekstu bolesnikove ukupne kliničke slike i laboratorijskih nalaza.