Kako se liječi teška hiponatrijemija?
Liječenje teške hiponatrijemije ovisi o temeljnom uzroku i težini simptoma. U hitnim situacijama koje uključuju teške neurološke simptome, može biti potrebna akutna simptomatska korekcija hiponatrijemije. Međutim, kod kronične hiponatrijemije obično se preferira postupna korekcija kako bi se izbjegli rizici povezani s brzom korekcijom, kao što je sindrom osmotske demijelinizacije (ODS). Ovdje je pregled pristupa liječenju:
Teška simptomatska hiponatrijemija:
1. Hipertonična fiziološka otopina (natrijev klorid):
- Za pacijente s teškim neurološkim simptomima kao što su napadaji, zatupljenost ili koma koji su posljedica akutne duboke hiponatrijemije, potrebna je brza korekcija kako bi se spriječila daljnja neurološka oštećenja.
- Intravenska (IV) primjena hipertonične fiziološke otopine (3% natrijevog klorida) je preferirani tretman.
- Brzina infuzije i volumen fiziološke otopine ovise o početnim razinama natrija i kliničkoj slici pacijenta.
- Pažljivo praćenje serumskog natrija i neurološkog statusa ključno je kako bi se izbjegla prekomjerna korekcija.
2. Manitol:
- U slučajevima kada hipertonična fiziološka otopina nije lako dostupna ili je kontraindicirana (npr. kod pacijenata sa zatajenjem srca), može se koristiti manitol, osmotski diuretik.
- Manitol izvlači vodu iz izvanstaničnog prostora, uključujući i mozak, čime se smanjuje moždani edem.
Kronična hiponatrijemija:
1. Ograničenje tekućine:
- U slučajevima kronične hiponatrijemije, gdje vrijeme dopušta, poželjna je postupna korekcija kako bi se spriječio ODS.
- Ograničenje tekućine obično se koristi za poticanje zadržavanja natrija i povećanje razine natrija u serumu.
- Ograničenje je obično oko 1000 mL dnevno ili manje, što potiče prirodne mehanizme tijela da isprave neravnotežu.
- Tijekom restrikcije tekućine potrebno je pomno pratiti serumski natrij i ravnotežu tekućine.
2. Suplementacija natrija:
- Ako se razine natrija u serumu ne poprave samo uz ograničenje unosa tekućine, može biti potreban dodatak natrija.
- Mogu se koristiti oralne ili enteralne tablete, kapsule ili otopine natrija, ovisno o stanju bolesnika.
3. Diuretici:
- U nekim slučajevima kronične hiponatrijemije s prekomjernim zadržavanjem vode, diuretici poput furosemida mogu se koristiti oprezno za poticanje izlučivanja vode i povećanje učinkovitosti nadoknade natrija.
4. Kortikosteroidi:
- U određenim situacijama, kao što je insuficijencija nadbubrežne žlijezde ili stanja koja utječu na metabolizam vazopresina (npr. SIADH), kortikosteroidi mogu biti potrebni za rješavanje temeljnog uzroka kronične hiponatrijemije.
Važno je da se liječenje teške hiponatrijemije individualizira na temelju kliničke slike bolesnika i temeljnog uzroka. Pomno praćenje natrija u serumu, statusa tekućine i neuroloških simptoma ključno je za donošenje odgovarajućih terapijskih odluka i izbjegavanje mogućih komplikacija.
