Je li prijenos HIV-a lančana reakcija?

Da, prijenos HIV-a može se smatrati lančanom reakcijom. Evo kako to nastaje:

1. Početna infekcija: Prijenos HIV-a obično počinje sa zaraženom osobom, koja služi kao izvor virusa.

2. Kontakt sa zaraznim tekućinama: Tijekom određenih aktivnosti, poput nezaštićenog seksa, dijeljenja igala za korištenje droga ili slučajnih ozljeda ubodom iglom, postoji mogućnost kontakta sa zaraznim tjelesnim tekućinama (krv, sjeme, vaginalne tekućine, rektalne tekućine ili majčino mlijeko) koje sadrže HIV.

3. Ulazak virusa u tijelo domaćina: Ako zarazne tekućine dođu u kontakt sa sluznicom (usne sluznice, rektuma, vagine ili uretre) ili oštećenom kožom osjetljive osobe, virus može ući u tijelo domaćina.

4. Pripajanje i unos u ćelije: HIV cilja na specifične imunološke stanice koje se nazivaju CD4+ T stanice, također poznate kao pomoćne T stanice. Virus se veže za receptore na površini tih stanica, dopuštajući mu da uđe i zarazi ih.

5. Virusna replikacija: Kada jednom uđe u stanice domaćina, HIV se brzo razmnožava kroz proces poznat kao replikacija virusa. Tijekom replikacije, virus stvara svoje kopije, proizvodeći nove virione (zrele, zarazne HIV čestice).

6. Izdavanje novih viriona: Novoformirani virioni oslobađaju se iz zaraženih stanica, šireći infekciju na druge osjetljive CD4+ T stanice u blizini.

7. Širenje zaraze: Kako se ciklus virusne replikacije i oslobađanja nastavlja, broj zaraženih stanica se povećava, što dovodi do rastuće populacije HIV čestica u tijelu.

8. Slabljenje imunološkog sustava: Stalno uništavanje CD4+ T stanica slabi imunološki sustav domaćina, čineći ga manje učinkovitim u borbi protiv infekcija i određenih vrsta raka. Ovaj pad imunološke funkcije je ono što definira sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS), najnapredniji stadij infekcije HIV-om.

9. Daljnji prijenos: Zaražena osoba tada potencijalno može prenijeti HIV na druge kroz iste mehanizme kontakta sa zaraznim tekućinama.

Stoga prijenos HIV-a nalikuje lančanoj reakciji gdje početna infekcija dovodi do kontinuiranog ciklusa replikacije, oslobađanja novih viriona, infekcije dodatnih stanica i potencijalnog daljnjeg prijenosa na druge, pojačavajući širenje virusa unutar zahvaćene populacije.