Kakav je replikacijski ciklus boginja u usporedbi s virusom herpesa?
Ciklusi replikacije poksvirusa i herpesvirusa, iako su oba složena, pokazuju neke ključne razlike:
Ciklus replikacije poxvirusa:
1. Privitak i unos: Poksvirusi se vežu za površinu stanice domaćina preko specifičnih receptora, a virus ulazi u stanicu fuzijom s plazma membranom ili endocitozom.
2. Uklanjanje premaza: Nakon ulaska u stanicu, vanjska ovojnica virusa stapa se s membranom stanice domaćina, otpuštajući česticu jezgre u citoplazmu.
3. Transkripcija i replikacija: Poxvirusi nose vlastitu DNA polimerazu, koja im omogućuje transkripciju i replikaciju njihove virusne DNA u citoplazmi, sintetizirajući rane i kasne virusne proteine.
4. Morfološke promjene: Replikacija se događa u specijaliziranim citoplazmatskim strukturama koje se nazivaju "tvornice" ili "virusne inkluzije", gdje se virusna DNK replicira i okupljaju novi virioni.
5. Sastavljanje i otpuštanje: Sastavljanje virusa odvija se unutar citoplazmatskih tvornica, gdje se novosintetizirani virusni proteini i DNA spajaju kako bi formirali nezrele virione. Ti nezreli virioni dalje sazrijevaju dobivanjem vanjske membrane izvedene iz membrane stanice domaćina prije nego što budu otpušteni iz stanice.
Ciklus replikacije virusa herpesa:
1. Privitak i unos: Herpesvirusi također koriste specifične receptore na površini stanice domaćina za pričvršćivanje, ali njihov mehanizam ulaska razlikuje se od poksvirusa. Mogu ući u stanicu domaćina fuzijom s plazma membranom ili endocitozom putem procesa koji se naziva "fuzija membrane".
2. Uklanjanje premaza: Nakon ulaska, herpesvirusi oslobađaju omotač u citoplazmi, otpuštajući virusni genom u citoplazmu.
3. Transkripcija i replikacija: Herpesvirusi također kodiraju vlastitu DNA polimerazu i mogu prepisati i replicirati svoju virusnu DNA u jezgri stanice domaćina. Replikacija herpesvirusa, međutim, uključuje složenu međuodnos između nuklearnih i citoplazmatskih događaja, što dovodi do proizvodnje i ranih i kasnih virusnih proteina.
4. Sastavljanje i omotavanje: Slično poksvirusima, replikacija herpesvirusa događa se u citoplazmatskim mjestima, obično blizu jezgre. Nakon sastavljanja, novoformirane kapside dobivaju vanjsku ovojnicu pupanjem kroz unutarnju nuklearnu membranu i dobivanjem komponenti od membrane stanice domaćina tijekom procesa.
5. Izdanje: Herpesvirusi se mogu podvrgnuti oslobađanju bez stanica, gdje se zreli virioni s ovojnicom oslobađaju u izvanstanični okoliš, ili širenju od stanice do stanice, gdje se novoskupljeni virioni izravno kreću u susjedne stanice bez otpuštanja u izvanstanični prostor.
Dok su i poksvirusi i herpesvirusi veliki DNA virusi sa složenim ciklusima replikacije, ove ključne razlike ističu prilagodbe njihovim specifičnim interakcijama domaćina i stanice i strategije koje svaki virus koristi za širenje i izbjegavanje imunoloških odgovora domaćina.
