Kako radi pulsna oksimetrija?

Pulsna oksimetrija je neinvazivna medicinska pretraga kojom se mjeri zasićenost kisikom u pacijentovoj krvi. Djeluje tako da svijetli kroz pacijentov prst ili ušnu školjku i mjeri količinu svjetlosti koju krv apsorbira. Količina svjetlosti koja se apsorbira ovisi o količini kisika u krvi, a mjerenjem količine apsorbirane svjetlosti može se izračunati zasićenost kisikom.

Osnovno načelo iza pulsne oksimetrije je da oksigenirana krv apsorbira više crvenog svjetla nego infracrveno svjetlo, dok deoksigenirana krv apsorbira više infracrvenog svjetla nego crveno svjetlo. Pulsni oksimetar koristi dva izvora svjetla, jedan crveni i jedan infracrveni, koji svijetle kroz pacijentov prst ili ušnu resicu. Svjetlost koja prolazi kroz tkivo zatim detektira fotodioda, koja pretvara svjetlost u električni signal. Ovaj električni signal zatim obrađuje mikroprocesor, koji izračunava zasićenost kisikom i prikazuje je na ekranu.

Pulsna oksimetrija vrlo je jednostavan i bezbolan postupak kojim se može brzo i jednostavno izmjeriti zasićenje kisika u bolesnika. Često se koristi u bolnicama, klinikama i drugim medicinskim ustanovama, a mogu ga koristiti i kod kuće pacijenti koji imaju određena medicinska stanja.