Kako se liječi gubitak vida zbog upale vidnog živca?

Liječenje gubitka vida zbog upale vidnog živca ovisi o temeljnom uzroku. Evo nekih uobičajenih tretmana:

Kortikosteroidi :Kortikosteroidi kao što su prednizon ili metilprednizolon često su prva linija liječenja upale vidnog živca. Djeluju tako što smanjuju upalu i oticanje vidnog živca. Kortikosteroidi se mogu davati oralno ili intravenski (kroz venu).

Imunosupresivna sredstva :Imunosupresivni agensi kao što su azatioprin, metotreksat ili ciklosporin mogu se koristiti ako kortikosteroidi nisu učinkoviti ili ako je upala teška. Ovi lijekovi djeluju tako da suzbijaju imunološki sustav i smanjuju upalu.

Izmjena plazme :Izmjena plazme, poznata i kao plazmafereza, postupak je u kojem se tekući dio krvi (plazma) uklanja, tretira kako bi se uklonile štetne tvari, a zatim vraća u tijelo. Zamjena plazme može se koristiti u teškim slučajevima upale vidnog živca kada su drugi tretmani bili neuspješni.

Kirurgija :Operacija može biti potrebna u nekim slučajevima, primjerice kada tumor pritišće vidni živac ili kada postoji blokada u protoku cerebrospinalne tekućine oko optičkog živca.

Ostali tretmani :Dodatni tretmani mogu uključivati:

- Umjetne suze :Umjetne suze mogu pomoći u podmazivanju očiju i ublažiti simptome suhoće i iritacije.

- Naočale ili kontaktne leće :Naočale ili kontaktne leće mogu se propisati za ispravljanje bilo kakvih refrakcijskih grešaka, poput kratkovidnosti ili dalekovidnosti, koje mogu pridonijeti gubitku vida.

- Pomagala za slabovidnost :Pomagala za slabovidnost, kao što su povećala, teleskopi ili elektronička vizualna pomagala, mogu pomoći osobama s teškim gubitkom vida da čitaju, gledaju televiziju i obavljaju druge svakodnevne aktivnosti.

- Rehabilitacija :Rehabilitacija sa stručnjakom za slabovidnost ili radnim terapeutom može pomoći osobama s gubitkom vida da nauče kako se prilagoditi svom stanju i maksimizirati svoj preostali vid.

Prognoza za gubitak vida zbog upale vidnog živca ovisi o temeljnom uzroku i težini upale. Rana dijagnoza i liječenje važni su za smanjenje rizika od trajnog gubitka vida.