Što se događa kada ljudsko oko prestane raditi?
Evo što se događa kada ljudsko oko prestane raditi:
1. Oštećen vid: Kako oko gubi svoju funkcionalnost, sposobnost jasnog gledanja postaje ugrožena. Pojedinci mogu osjetiti zamagljen vid, smanjenu oštrinu i poteškoće u razlikovanju objekata. Boje mogu djelovati blijedo, a periferni (bočni) vid se može suziti.
2. Osjetljivost na svjetlo: Oko postaje osjetljivije na svjetlost, što dovodi do nelagode i odsjaja. Zbog toga može biti izazovno biti u jarko osvijetljenim okruženjima ili čak vani tijekom dana.
3. Gubitak vidne oštrine: Vidna oštrina, koja se odnosi na oštrinu i jasnoću vida, progresivno opada. To otežava čitanje, prepoznavanje lica i izvršavanje detaljnih zadataka.
4. Noćno sljepilo: Mogu se pojaviti poteškoće s vidom pri slabom osvjetljenju ili noćnim uvjetima (niktalopija). To se događa jer je sposobnost oka da se prilagodi tami ugrožena.
5. Scotomas (Slijepe pjege): U vidnom polju mogu se razviti mrlje gubitka vida ili slijepe pjege (skotomi). Ove mrtve točke mogu ometati središnji ili periferni vid, utječući na dnevne aktivnosti kao što su čitanje, hodanje i prepoznavanje predmeta.
6. Potpuna sljepoća: U slučajevima potpune sljepoće, pojedinci gube svu percepciju svjetla i ne mogu ništa vidjeti. Međutim, neke osobe s potpunom sljepoćom još uvijek mogu zadržati sposobnost osjeta smjera izvora svjetlosti ili doživjeti osjet svjetlosti (poznato kao percepcija svjetlosti).
7. Mehanizmi prilagodbe: Mozak se ponekad može prilagoditi gubitku vida oslanjajući se više na druga osjetila, poput sluha i dodira. Ova neuroplastičnost omogućuje pojedincima da razviju kompenzacijske mehanizme za snalaženje u svojoj okolini.
Važno je napomenuti da sljepoća može imati dubok utjecaj na kvalitetu života osobe, uključujući njihovu neovisnost i sposobnost obavljanja svakodnevnih zadataka. Rano otkrivanje, odgovarajuća medicinska skrb i usluge rehabilitacije mogu pomoći osobama s gubitkom vida da se prilagode i maksimalno povećaju svoje preostale vizualne sposobnosti.
