Kako se postaje ovisan o alkoholu?
1. Eksperimentiranje: Tipično, korištenje alkohola počinje eksperimentiranjem tijekom adolescencije ili rane odrasle dobi, vođeno znatiželjom, društvenim pritiskom ili željom da se uklope. Neki pojedinci mogu imati veću genetsku predispoziciju za ovisnost.
2. Redovita uporaba: Ponovljena uporaba alkohola može dovesti do obrasca redovitog ili prekomjernog pijenja, gdje pojedinac konzumira alkohol češće iu većim količinama. To se može dogoditi zbog pozitivnog potkrepljenja, gdje se doživljavaju ugodni učinci kao što su opuštanje i smanjene inhibicije.
3. Razvoj tolerancije: Kako osoba nastavlja redovito piti alkohol, njeno tijelo razvija toleranciju. To znači da trebaju konzumirati sve veće količine alkohola kako bi iskusili iste učinke. Tolerancija je uzrokovana promjenama u reakciji mozga na alkohol.
4. Ovisnost: S vremenom redovita konzumacija alkohola može dovesti do fizičke ovisnosti. Kada se unos alkohola iznenada smanji ili prekine, mogu se pojaviti simptomi ustezanja, kao što su tjeskoba, nesanica, znojenje, drhtanje, a u teškim slučajevima, napadaji ili delirium tremens (DT). To može motivirati pojedince da nastave piti kako bi izbjegli ove neugodne učinke odvikavanja.
5. Želje: Ovisnost o alkoholu može dovesti do intenzivne žudnje za alkoholom, čak i kada pojedinac ne osjeća fizičke simptome odvikavanja. Te su žudnje potaknute promjenama u kemiji mozga i putevima nagrađivanja, zbog čega je osobi teško oduprijeti se želji za pićem.
6. Gubitak kontrole: Kako ovisnost napreduje, pojedincima može biti sve teže kontrolirati svoje ponašanje u vezi s pijenjem. Mogli bi nastaviti piti unatoč negativnim posljedicama, kao što su problemi u vezi, gubitak posla ili zdravstveni problemi.
7. Nastavak korištenja usprkos posljedicama: Unatoč negativnom utjecaju alkohola na njihove živote, osobe s ovisnošću često ga nastavljaju koristiti. To može biti posljedica jake žudnje, psihološke ovisnosti i nemogućnosti prepoznavanja težine svoje ovisnosti.
Važno je napomenuti da je ovisnost kronični poremećaj koji se vraća, što znači da pojedinci koji se oporavljaju mogu doživjeti razdoblja recidiva. Međutim, uz pravilno liječenje i podršku moguć je održivi oporavak.
