Kako se dijagnosticira parureza?
1. Povijest pacijenta:
- Liječnik će pitati o simptomima pojedinca, kao što su poteškoće s mokrenjem ili osjećaj tjeskobe i neugodnosti u javnim zahodima.
- Mogu se raspitati o trajanju ovih simptoma, svim situacijama ili mjestima koja ih izazivaju i utjecaju na svakodnevni život i društvene aktivnosti.
2. Fizički pregled:
- Liječnik može provesti fizički pregled kako bi isključio bilo kakva temeljna medicinska stanja koja bi mogla uzrokovati probleme s mokrenjem, poput problema s prostatom kod muškaraca ili disfunkcije dna zdjelice kod žena.
3. Urodinamičke studije:
- Urodinamske studije su skupina pretraga kojima se procjenjuje funkcioniranje mokraćnog mjehura i sfinktera mokraćnog sustava. Ovi se testovi mogu preporučiti za potvrdu dijagnoze parureze i isključivanje drugih stanja.
- Uobičajene urodinamske studije uključuju:
- Uroflowmetrija:Ovaj test mjeri brzinu protoka urina tijekom mokrenja.
- Cistometrija:Ovaj test mjeri tlak i kapacitet mjehura tijekom punjenja i pražnjenja.
- Elektromiografija (EMG):Ovaj test mjeri električnu aktivnost mišića uključenih u mokrenje, uključujući mišiće sfinktera.
4. Diferencijalne dijagnoze:
- Parurezu treba razlikovati od drugih stanja koja mogu uzrokovati probleme s mokrenjem, kao što su:
- Infekcije mokraćnog sustava (UTI)
- Opstrukcija izlaza mokraćnog mjehura (BOO)
- Pretjerano aktivan mjehur (OAB)
- Neurogena disfunkcija mjehura
- Psihogena retencija urina
5. Planiranje liječenja:
- Nakon što se potvrdi dijagnoza parureze, pružatelj zdravstvenih usluga će raditi s pojedincem na izradi personaliziranog plana liječenja. Mogućnosti liječenja mogu uključivati bihevioralnu terapiju, lijekove ili kombinaciju oba.
Važno je potražiti stručnu pomoć ako osjetite simptome parureze, jer ona može značajno utjecati na kvalitetu života i društveno funkcioniranje. Ispravna dijagnoza i odgovarajuće liječenje mogu pomoći u upravljanju stanjem i poboljšati opću dobrobit.
