Koji su neki lijekovi za srednjovjekovne bolesti?

U srednjem vijeku ljudi su imali ograničeno medicinsko znanje i razumijevanje bolesti. Lijekovi za bolesti često su se temeljili na tradicionalnim lijekovima, prirodnim tvarima i vjerskim običajima. Neki često korišteni tretmani tijekom srednjeg vijeka uključivali su:

1. Puštanje krvi :Vjerovalo se da ova praksa uklanja štetne tvari iz tijela i koristila se za liječenje širokog spektra bolesti. Puštanje krvi često se izvodilo rezanjem vene, obično na ruci ili stopalu.

2. Biljni lijekovi :Ljekovito bilje i trave imale su široku primjenu. Vjerovalo se da mnoge biljke imaju ljekovita svojstva, a koristile su se u raznim oblicima, poput čajeva, infuzija, obloga ili masti. Neke najčešće korištene biljke uključuju kamilicu, lavandu, ružmarin, metvicu i koru vrbe.

3. Vjerski obredi :U vrijeme bolesti, mnogi su se okrenuli religijskoj vjeri i duhovnim praksama za iscjeljenje. Molitva, pomazanje svetim uljem i korištenje vjerskih relikvija bili su uobičajeni. Neke vjerske ustanove, poput samostana i bolnica, također su pružale medicinsku skrb i pomoć.

4. Kirurški zahvati :Dok je kirurška praksa tijekom srednjeg vijeka bila ograničena, izvodile su se neke kirurške intervencije. Ti su postupci često uključivali kauterizaciju (spaljivanje), amputaciju i probijanje čireva ili apscesa.

5. Izolacija :Kao preventivna mjera, pojedinci koji pokazuju simptome određenih bolesti, poput gube, ponekad su bili izolirani kako bi se spriječilo širenje infekcije. Leprozarijumi, namjenski objekti, osnovani su za smještaj i njegu ljudi oboljelih od gube.

6. Iskustveni lijekovi :U nedostatku znanstvenog razumijevanja, ljudi su se često oslanjali na tradicionalne lijekove koji su se prenosili generacijama. To bi moglo uključivati ​​korištenje nekonvencionalnih sastojaka poput životinjskih dijelova, minerala ili čak urina.

7. Amuleti i amajlije :Neki su vjerovali da određeni predmeti, poput kristala, amajlija ili amuleta, mogu odvratiti bolest ili zaštititi od određenih bolesti.

Važno je napomenuti da su ti tretmani imali mješovitu učinkovitost, a mnogi su se temeljili na praznovjerju, a ne na znanstvenim saznanjima. Razumijevanje i liječenje bolesti značajno je evoluiralo s napretkom medicinskog znanja i razvojem znanstvenih metoda u kasnijim stoljećima.