Što potiče mokrenje?
Nekoliko je čimbenika uključeno u stimulaciju mokrenja:
Receptori rastezanja u mjehuru: Stijenka mokraćnog mjehura sadrži receptore istezanja poznate kao urotelne stanice ili receptori istezanja. Kako se mjehur puni urinom, ti receptori osjećaju sve veći pritisak i šalju signale leđnoj moždini.
Centar za mokrenje Pontine: Signali iz receptora rastezanja prenose se u središte za mokrenje mosta koje se nalazi u moždanom deblu. Ovaj centar integrira senzorne informacije i koordinira refleks mokrenja.
Spinalni refleksi: Centar za mokrenje pontine pokreće spinalne reflekse koji uključuju kontrakciju mišića mokraćnog mjehura (mišić detruzor) i opuštanje mišića sfinktera uretre (unutarnji i vanjski sfinkteri).
Dobrovoljna kontrola: Dok je mokrenje primarno nevoljan refleks, mozak, posebice cerebralni korteks, vrši voljnu kontrolu nad procesom. Pojedinci mogu svjesno potisnuti ili pokrenuti mokrenje do određene mjere nadjačavanjem ili olakšavanjem refleksa.
Ostali čimbenici: Određeni fiziološki uvjeti ili vanjski podražaji također mogu utjecati na mokrenje:
- Distenzija rektuma: Rektum, koji se nalazi uz mjehur, također može stimulirati refleks mokrenja kada je napuhan ili pun.
- Niske temperature: Izlaganje niskim temperaturama ili uranjanje u vodu može potaknuti refleks mokrenja.
- Emocionalni čimbenici: Anksioznost, stres ili određene emocije mogu utjecati na mokrenje, što dovodi do povećane učestalosti ili hitnosti.
- Određeni lijekovi: Neki lijekovi, poput diuretika, mogu povećati izlučivanje urina i potaknuti mokrenje.
- Neurološka stanja: Neurološki poremećaji ili ozljede koje zahvaćaju leđnu moždinu ili mozak mogu poremetiti normalan refleks mokrenja, što dovodi do inkontinencije ili zadržavanja urina.
Normalno, mokrenje se događa kada mjehur dosegne kapacitet od oko 250-400 ml. Međutim, postoje individualne varijacije i neki ljudi mogu doživjeti nagon za mokrenjem ranije ili mogu zadržati mokrenje dulje vrijeme bez nelagode.
