Što će se dogoditi ako ubrizgate tuđu krv u neistu krv?

Ako netko primi transfuziju nekompatibilne krvi, to može dovesti do ozbiljnog i po život opasnog stanja koje se naziva transfuzijska reakcija. Evo što se događa kada se transfuzira nekompatibilna krv:

1. Imunološki odgovor :Kada se nekompatibilna krv unese u tijelo primatelja, imunološki sustav prepoznaje strane crvene krvne stanice kao strane i pokreće imunološki odgovor.

2. Vezivanje protutijela :Imunološki sustav primatelja proizvodi protutijela koja se vežu na antigene (markere) na površini transfuziranih crvenih krvnih stanica. Ovaj proces vezivanja naziva se aglutinacija.

3. Uništavanje crvenih krvnih stanica :Nakon što se antitijela vežu za crvena krvna zrnca, aktivira se sustav komplementa, dio imunološkog sustava. Sustav komplementa dovodi do uništavanja transfuziranih crvenih krvnih stanica, uzrokujući hemolizu (pucanje i raspad crvenih krvnih stanica).

4. Simptomi transfuzijske reakcije :Uništavanje crvenih krvnih stanica može dovesti do različitih simptoma, uključujući:

- Vrućica

- Jeza

- Kratkoća daha

- Bol u prsima

- Mučnina

- Povraćanje

- Nizak krvni tlak

- Zbunjenost

5. Oštećenje bubrega :Proizvodi razgradnje hemoliziranih crvenih krvnih zrnaca, poput hemoglobina, mogu se akumulirati u krvotoku i oštetiti bubrege. To može dovesti do akutnog zatajenja bubrega.

6. Diseminirana intravaskularna koagulacija (DIK) :U teškim slučajevima, reakcija na transfuziju može izazvati DIK, stanje u kojem dolazi do abnormalnog zgrušavanja krvi u cijelom tijelu. To može dovesti do raširenog krvarenja i oštećenja organa.

7. Hemoglobinurija :Hemoglobin oslobođen iz uništenih crvenih krvnih stanica može se izlučiti u urinu, što rezultira hemoglobinurijom, uzrokujući da urin izgleda tamnocrveno ili smeđe.

8. Potencijal za smrt :Ako je reakcija na transfuziju teška i ne liječi se odmah, može dovesti do šoka, zatajenja organa, pa čak i smrti.

Kako bi se spriječile reakcije transfuzije, banke krvi pažljivo uspoređuju krv davatelja s krvlju primatelja kako bi se osigurala kompatibilnost. Ovaj proces uključuje testiranje primateljeve krvi na antitijela koja bi mogla reagirati s donorovim crvenim krvnim stanicama. Transfuzira se samo kompatibilna krv kako bi se smanjio rizik od nuspojava.