Koji su biološki tretmani za autizam?
1. Lijekovi:
- Antipsihotici: Atipični antipsihotici poput risperidona, aripiprazola, olanzapina i kvetiapina obično se koriste za kontrolu razdražljivosti, agresije, hiperaktivnosti i stereotipnog ponašanja kod osoba s ASD-om.
- Stimulansi: Stimulansi poput metilfenidata (Ritalin) i amfetamina (Adderall) mogu pomoći u poboljšanju pažnje i fokusa, smanjenju hiperaktivnosti i kontroli impulzivnog ponašanja kod osoba s ASD-om.
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI): SSRI kao što su fluoksetin (Prozac) i sertralin (Zoloft) mogu se propisati za liječenje anksioznosti i depresije, koji su obično povezani s ASD-om.
- Alfa-2 agonisti: Klonidin i guanfacin su alfa-2 agonisti koji mogu pomoći u smanjenju hiperaktivnosti i impulzivnosti.
2. Dijetetske intervencije:
- Dijeta bez glutena i kazeina (GFCF): Neki pojedinci s ASD-om pokazuju poboljšanja u ponašanju i komunikaciji nakon što su iz prehrane izbacili gluten (koji se nalazi u pšenici, raži i ječmu) i kazein (protein koji se nalazi u mlijeku). Međutim, znanstveni dokazi o učinkovitosti GFCF-a u liječenju ASD-a ostaju mješoviti.
- Ketogena dijeta: Ova dijeta s niskim udjelom ugljikohidrata i visokim udjelom masti pokazala je potencijalne prednosti u smanjenju napadaja i poboljšanju kognitivnih funkcija kod nekih osoba s ASD-om.
- Druge modifikacije prehrane: Određeni dodaci, kao što su omega-3 masne kiseline, probiotici i vitamin D, istraženi su zbog njihove potencijalne uloge u poboljšanju simptoma ASD-a, ali potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdila njihova učinkovitost.
3. Terapija kisikom:
Hiperbarična terapija kisikom (HBOT) uključuje udisanje čistog kisika u komori pod tlakom. Iako su neke studije ukazale na potencijalne dobrobiti HBOT-a u poboljšanju društvenog ponašanja i komunikacije kod osoba s ASD-om, potrebno je rigoroznije istraživanje kako bi se potvrdila njegova učinkovitost.
4. Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS):
TMS je neinvazivna tehnika stimulacije mozga koja koristi magnetska polja za stimulaciju određenih područja mozga. TMS je obećavajući u poboljšanju socijalne kognicije i komunikacije kod osoba s ASD-om, ali njegova je uporaba još uvijek eksperimentalna i zahtijeva daljnja istraživanja.
Važno je napomenuti da biološki tretmani ASD-a trebaju biti pažljivo razmatrani i nadzirani od strane zdravstvenih radnika, jer oni mogu imati potencijalne nuspojave i možda nisu prikladni za svakoga. Planovi liječenja trebaju biti individualizirani na temelju specifičnih potreba i simptoma svake osobe s ASD-om.