Jesu li anoreksija i bulimija bolest ili psihički poremećaj?
Poremećaji hranjenja kao što su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i poremećaj prejedanja prepoznati su kao mentalne bolesti ili psihijatrijski poremećaji u području psihologije i medicine. Uključeni su u Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM), primarni dijagnostički alat koji koriste stručnjaci za mentalno zdravlje za klasifikaciju i dijagnosticiranje stanja mentalnog zdravlja.
Evo nekoliko razloga zašto se poremećaji prehrane smatraju mentalnim bolestima:
1. Poremećaji u mišljenju i ponašanju: Poremećaji hranjenja uključuju značajne poremećaje u obrascima razmišljanja, emocijama i ponašanju povezanim s hranom, slikom tijela i samopouzdanjem. Osobe s poremećajima prehrane mogu imati intenzivnu preokupaciju težinom, oblikom i hranom, što dovodi do ekstremnog i nezdravog ponašanja kao što je oštra restrikcija hrane, prejedanje ili čišćenje.
2. Psihološki simptomi: Poremećaji prehrane povezani su s nizom psiholoških simptoma, uključujući anksioznost, depresiju, opsesivno-kompulzivne sklonosti, nisko samopoštovanje, perfekcionizam i tjelesni dismorfični poremećaj (iskrivljen pogled na vlastito tijelo). Ovi psihološki čimbenici pridonose i održavaju poremećeno ponašanje u prehrani.
3. Biopsihosocijalni čimbenici: Na razvoj poremećaja hranjenja utječe složena interakcija bioloških, psiholoških i društvenih čimbenika. Genetske predispozicije, određene osobine ličnosti, stresori iz okoline, kulturološki pritisci povezani sa slikom o tijelu i obiteljska dinamika mogu doprinijeti razvoju i postojanosti poremećaja prehrane.
4. Funkcionalno oštećenje: Poremećaji prehrane značajno narušavaju sposobnost osobe da funkcionira u različitim područjima života, uključujući društvene odnose, školski ili radni učinak, tjelesno zdravlje i emocionalno blagostanje. Ekstremno ponašanje povezano s poremećajima može dovesti do medicinskih komplikacija i, u teškim slučajevima, može biti opasno po život.
5. Pristupi liječenju: Poremećaji prehrane zahtijevaju stručnu intervenciju i specijalizirane pristupe liječenju, uključujući psihoterapiju, savjetovanje o prehrani i medicinsku skrb. Cilj liječenja je riješiti psihološke i bihevioralne aspekte poremećaja i pomoći pojedincima da oporave zdrav odnos s hranom, svojim tijelom i sobom.
Razmatranje poremećaja prehrane kao mentalnih bolesti omogućuje odgovarajuću dijagnozu, pristup liječenju i destigmatizaciju ovih stanja. Prepoznaje da ovi poremećaji nisu samo izbor načina života, već složeni problemi mentalnog zdravlja koji zahtijevaju stručnu skrb i podršku.
