Kako stavovi drugih omogućuju pojedincu s demencijom da ostvari svoj potencijal?
1. Izgradnja samopouzdanja i samopoštovanja:
Pozitivni stavovi drugih mogu pomoći osobama s demencijom da se osjećaju cijenjenima, poštovanima i sposobnima. Prepoznavanje i hvaljenje njihove snage, sposobnosti i postignuća može povećati njihovo samopouzdanje i samopoštovanje. Kada se pojedinci osjećaju dobro u sebi, veća je vjerojatnost da će riskirati, isprobati nove stvari i aktivno se uključiti u svoju okolinu.
2. Poticanje sudjelovanja i angažmana:
Stavovi podrške potiču osobe s demencijom da sudjeluju u aktivnostima i odlukama koje utječu na njihove živote. Umjesto da ih tretiraju kao pasivne primatelje skrbi, njegovatelji i članovi obitelji mogu ih uključiti u rasprave, pitati ih za njihove preferencije i ponuditi im mogućnosti izbora. Ovaj osjećaj uključenosti i autonomije može uvelike doprinijeti njihovoj sveukupnoj dobrobiti i osjećaju svrhe.
3. Poticanje osjećaja pripadnosti:
Pojedinci s demencijom mogu doživjeti osjećaj izoliranosti i usamljenosti kako njihove sposobnosti opadaju. Pozitivni stavovi drugih mogu stvoriti osjećaj pripadnosti i povezanosti. Uključivanje pojedinaca s demencijom u društvene interakcije, pozivanje na sudjelovanje u grupnim aktivnostima i tretiranje njih kao cijenjenih članova zajednice može pomoći u borbi protiv tih osjećaja i poboljšati njihovu kvalitetu života.
4. Smanjenje stigme i promicanje inkluzivnosti:
Kada drugi pokazuju pozitivan stav prema osobama s demencijom, to pomaže smanjiti stigmu povezanu s kognitivnim padom. To može dovesti do većeg razumijevanja, prihvaćanja i inkluzivnosti u različitim okruženjima, kao što su zdravstvene ustanove, radna mjesta i javni prostori. Rušenjem prepreka i poticanjem prijateljskog okruženja, osobe s demencijom osjećaju se manje marginaliziranima i više uključenima u društvo.
5. Poboljšanje dobrobiti njegovatelja:
Pozitivni stavovi i podrška drugih također mogu pozitivno utjecati na dobrobit njegovatelja i članova obitelji. Pozitivne interakcije i osjećaj zajednice mogu ublažiti stres, smanjiti osjećaj izoliranosti i pružiti emocionalnu podršku skrbnicima. Kada skrbnici imaju dobru podršku, mogu pružiti bolju skrb osobama s demencijom, što dovodi do ukupnog poboljšanja kvalitete njihova života.
Ukratko, pozitivni stavovi i podrška drugih mogu stvoriti poticajno okruženje koje osobama s demencijom omogućuje napredovanje. Prepoznavanjem njihovih snaga, poticanjem sudjelovanja, poticanjem osjećaja pripadnosti, smanjenjem stigme i podržavanjem njegovatelja, društvo može osnažiti pojedince s demencijom da žive svoje živote punim plućima i ostvare svoj potencijal unatoč izazovima s kojima se suočavaju.