Što su male pustule u grlu ispunjene gnojnom tvari. Prestao sam pušiti, ali primjećujem da mi je bijelo u stražnjem dijelu grla?

Neophodno je potražiti stručni liječnički savjet za točnu dijagnozu i odgovarajuće liječenje. Na temelju simptoma koje ste opisali, moguće je da imate upalu krajnika, što je upala krajnika, dviju malih žlijezda smještenih u stražnjem dijelu grla. Evo nekoliko mogućih uzroka:

1. Tonzilitis: Tonsilitis je obično uzrokovan bakterijskim ili virusnim infekcijama. Simptomi mogu uključivati ​​bijele ili žute mrlje na krajnicima, grlobolju, otežano gutanje, groznicu i natečene limfne čvorove na vratu.

2. Kamenje na krajnicima: To su male, bijele ili žute mase koje se sastoje od krhotina, bakterija i mrtvih stanica. Mogu se zarobiti u pukotinama krajnika. Iako su obično bezopasni, ponekad mogu uzrokovati grlobolju ili loš zadah.

3. Postnazalno kapanje: Ako imate prehladu, gripu ili alergije, prekomjerna proizvedena sluz može kapati niz stražnji dio vašeg grla i izazvati iritaciju. To može dovesti do pojave bijelih mrlja na stražnjoj strani grla.

4. Pušenje i vaping: Pušenje i cigarete mogu izazvati iritaciju i upalu tkiva grla i usta, što dovodi do stvaranja bijelih ili žutih mrlja. Prestanak pušenja pozitivan je korak za vaše cjelokupno zdravlje, ali može proći neko vrijeme da se tkivo grla i usta oporavi.

5. Ostale infekcije: Povremeno, druge infekcije, kao što su gljivične infekcije ili mononukleoza, također mogu uzrokovati bijele mrlje u grlu.

Važno je posavjetovati se sa zdravstvenim radnikom, kao što je liječnik ili specijalist za uho, nos i grlo (ENT), kako bi se utvrdio točan uzrok i primilo odgovarajuće liječenje. Oni mogu obaviti fizički pregled i, ako je potrebno, naručiti dodatne testove, kao što je kultura grla ili krvna slika, kako bi potvrdili dijagnozu. Mogućnosti liječenja mogu uključivati ​​antibiotike za bakterijske infekcije, lijekove protiv bolova koji se izdaju bez recepta za ublažavanje simptoma ili operaciju uklanjanja krajnika ako su ozbiljno zahvaćene.

Upamtite da samodijagnosticiranje može biti rizično i uvijek je najbolje konzultirati se s kvalificiranim medicinskim stručnjakom za točnu dijagnozu i personalizirani plan liječenja.