Koji će dijagnostički alati biti korisni u određivanju patologije jetre?

Određivanje patologije jetre zahtijeva sveobuhvatan pristup pomoću različitih dijagnostičkih alata. Evo nekih bitnih dijagnostičkih alata:

1. Krvni testovi:

- Testovi funkcije jetre (LFT):Ovi testovi mjere razine jetrenih enzima (kao što su alanin aminotransferaza, aspartat aminotransferaza, alkalna fosfataza) i bilirubina u krvi. Abnormalne razine mogu ukazivati ​​na oštećenje ili disfunkciju jetre.

- Ostali testovi krvi:testovi krvi također mogu procijeniti markere poput albumina, protrombinskog vremena (PT), međunarodnog normaliziranog omjera (INR) i razine amonijaka.

2. Tehnike slikanja:

- Ultrazvuk:koristi zvučne valove za stvaranje slika jetre u stvarnom vremenu. Može otkriti abnormalnosti kao što su tumori, ciste i ciroza.

- Kompjuterizirana tomografija (CT):daje detaljne slike presjeka jetre i okolnih struktura. Pomaže identificirati mase, lezije i druge anatomske abnormalnosti.

- Magnetska rezonancija (MRI):koristi magnetska polja i radio valove za stvaranje detaljnih 3D slika jetre. Može ponuditi dodatne informacije o strukturi i funkciji jetre.

3. Biopsija:

- Biopsija jetre:uključuje uzimanje malog uzorka jetrenog tkiva za mikroskopski pregled. Koristan je za dijagnosticiranje specifičnih bolesti jetre poput hepatitisa, ciroze i fibroze.

4. Endoskopija:

- Gornja gastrointestinalna (GI) endoskopija:uključuje umetanje fleksibilne cijevi s kamerom (endoskopom) kroz usta za pregled jednjaka, želuca i dvanaesnika. Može otkriti stanja kao što su varikoziteti jednjaka i portalna hipertenzija povezana s patologijom jetre.

5. Neinvazivne metode:

- Fibroscan:koristi tehnologiju temeljenu na ultrazvuku za procjenu ukočenosti jetre, što može ukazivati ​​na prisutnost fibroze ili ciroze.

- Elastografija magnetskom rezonancijom (MRE):pruža informacije o ukočenosti jetre putem MRI tehnologije.

6. Virusni markeri:

- Serologija hepatitisa B i C:Krvne pretrage za otkrivanje markera infekcija virusom hepatitisa B (HBV) i virusom hepatitisa C (HCV), koji su česti uzroci kronične bolesti jetre.

Odabir specifičnih dijagnostičkih alata ovisi o individualnim simptomima, povijesti bolesti i početnim nalazima. Kombinacija višestrukih dijagnostičkih testova i kliničke procjene pomaže zdravstvenim radnicima da točno dijagnosticiraju patologiju jetre i odrede odgovarajući plan liječenja.