Kako nastaje akutna limfoblastična leukemija?
1. Genetske mutacije: Najčešća genetska promjena povezana s ALL-om je translokacija dijela kromosoma 9 na kromosom 22, što rezultira stvaranjem Philadelphia kromosoma. Ova translokacija dovodi do spajanja dvaju gena, BCR i ABL, stvarajući hibridni BCR-ABL1 gen koji proizvodi disregulirani enzim tirozin kinazu. Fuzijski protein BCR-ABL1 remeti normalne stanične signalne putove, potičući rast stanica, proliferaciju i preživljavanje, a također inhibiraju apoptozu (programiranu smrt stanice).
2. Druge kromosomske abnormalnosti: Uz Philadelphia kromosom, razne druge kromosomske abnormalnosti pronađene su u SVIM slučajevima, uključujući translokacije, delecije i duplikacije. Ove genetske promjene mogu utjecati na gene uključene u regulaciju staničnog ciklusa, apoptozu i imunološku funkciju, pridonoseći razvoju leukemije.
3. Naslijeđena genetska osjetljivost: Neki pojedinci mogu imati genetsku predispoziciju za razvoj ALL-a zbog naslijeđenih mutacija ili varijacija u određenim genima. Ovi genetski čimbenici mogu povećati rizik od razvoja ALL-a, ali ne jamče da će osoba razviti bolest.
4. Čimbenici okoline: Određeni čimbenici okoliša povezani su s povećanim rizikom od ALL-a, uključujući izloženost ionizirajućem zračenju, benzenu i određenim lijekovima za kemoterapiju. Međutim, važno je napomenuti da ovi čimbenici ne uzrokuju SVE u svim slučajevima i njihova se uloga još istražuje.
5. Poremećaj imunološkog sustava: Abnormalnosti u imunološkom sustavu mogu doprinijeti razvoju ALL-a. Na primjer, osobe s određenim imunodeficijencijama ili one koje su bile podvrgnute transplantaciji organa imaju povećan rizik od razvoja ALL-a.
Važno je napomenuti da je ALL složena bolest, a njen razvoj može uključivati više genetskih, ekoloških i imunoloških čimbenika. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u potpunosti razumjeli mehanizmi na kojima se temelji inicijacija i napredovanje ALL-a.
