Koliko znate o hripavcu

Veliki kašalj, poznat i kao pertusis, vrlo je zarazna respiratorna zarazna bolest. Evo nekoliko informacija o hripavcu:

1. Uzročnik:

Veliki kašalj uzrokuje bakterija Bordetella pertussis. Ova bakterija proizvodi toksine koji ciljano djeluju na dišni sustav i uzrokuju karakteristične simptome.

2. Prijenos:

Veliki kašalj prvenstveno se širi respiratornim kapljicama i aerosolima. Kada zaražena osoba kašlje ili kiše, bakterije se oslobađaju u zrak i mogu ih udahnuti drugi u blizini. Bliski kontakt sa zaraženom osobom povećava rizik od prijenosa.

3. Simptomi:

Veliki kašalj obično počinje simptomima sličnim običnoj prehladi, kao što su curenje nosa, kihanje i blaga groznica. Kako bolest napreduje, mogu se razviti sljedeći simptomi:

- Uporni napadaji kašlja koji mogu trajati nekoliko minuta

- Poteškoće s disanjem, često praćene zvukom "hripanja" tijekom udisaja

- Povraćanje ili gašenje nakon kašljanja

- Iscrpljenost i umor nakon napadaja kašlja

- Dugotrajni kašalj koji može trajati tjednima do mjesecima

4. Razdoblje inkubacije:

Razdoblje inkubacije hripavca je obično 7 do 10 dana, ali može trajati od 5 do 21 dana. To znači da se simptomi obično razviju unutar 7 do 21 dana nakon izlaganja bakteriji.

5. Liječenje:

Antibiotici su primarno liječenje hripavca. Antibiotici poput eritromicina, klaritromicina ili azitromicina obično se propisuju za ubijanje bakterije Bordetella pertussis i sprječavanje komplikacija. Rano liječenje ključno je za smanjenje ozbiljnosti simptoma i sprječavanje prijenosa na druge.

6. Cijepljenje:

Cijepljenje je najučinkovitiji način prevencije hripavca. Cjepivo DTaP (difterija, tetanus i acelularni pertusis) rutinski se preporučuje u rasporedu cijepljenja djece za zaštitu od hripavca. Boosteri se također daju tijekom adolescencije i odrasle dobi za održavanje imuniteta.

7. Komplikacije:

Veliki kašalj može uzrokovati komplikacije, osobito u dojenčadi i male djece. Neke moguće komplikacije uključuju:

- Pneumonija (infekcija pluća)

- Encefalitis (infekcija mozga)

- Napadaji

- Dehidracija

- Otežano hranjenje i gubitak težine

- Zatajenje disanja (u teškim slučajevima)

8. Liječenje kontakata:

Osobama koje su u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom mogu se propisati antibiotici kao preventivna terapija za sprječavanje širenja infekcije.

9. Važnost izolacije:

Kako bi se spriječilo širenje hripavca, zaražene osobe trebale bi provoditi mjere izolacije, kao što je izostanak iz škole ili na poslu, pokrivanje usta i nosa prilikom kašljanja i izbjegavanje kontakta s ranjivim osobama, osobito s dojenčadi i starijim osobama.

10. Imunitet stada:

Cijepljenje i postizanje kolektivne imunosti ključni su za smanjenje širenja i ozbiljnosti hripavca. Kada se značajan dio populacije cijepi, stvara se zaštitna barijera koja smanjuje rizik od infekcije za sve, uključujući i one koji su premladi ili se ne mogu cijepiti.