Kada bi pacijent s rakom dobio pomoćnu terapiju?

Adjuvantna terapija je liječenje koje se provodi nakon primarnog liječenja raka, kao što je kirurški zahvat, terapija zračenjem ili kemoterapija, s ciljem eliminacije svih preostalih stanica raka i smanjenja rizika od povratka raka (recidiva).

Adjuvantna terapija može se preporučiti u nekoliko situacija:

1. Visoki rizik od recidiva :Nakon primarnog liječenja, liječnik može procijeniti specifične karakteristike raka i stanje pacijenta kako bi procijenio rizik od povratka raka. Ako se rizik od recidiva smatra visokim, može se preporučiti adjuvantna terapija za smanjenje tog rizika.

2. Uklanjanje mikroskopskih stanica raka :Čak i ako se čini da je primarni tretman uspješno uklonio sve vidljive znakove raka, postoji mogućnost da neke mikroskopske stanice raka ostanu. Adjuvantna terapija ima za cilj ciljati i eliminirati te mikroskopske stanice koje inače mogu dovesti do recidiva.

3. Određene vrste raka :Vjerojatnije je da će određene vrste raka imati koristi od adjuvantne terapije. Na primjer, adjuvantna terapija se obično koristi kod raka dojke, raka prostate, raka debelog crijeva i raka pluća, među ostalima.

4. Dopuna drugim tretmanima :Adjuvantna terapija može se koristiti u kombinaciji s drugim tretmanima za poboljšanje ukupnog ishoda. Na primjer, adjuvantna kemoterapija ili terapija zračenjem mogu se dati nakon operacije kako bi se povećale šanse za potpuno iskorjenjivanje raka.

Važno je napomenuti da odluka o podvrgavanju adjuvantnoj terapiji ovisi o više čimbenika, uključujući stadij i vrstu raka, cjelokupno zdravlje pacijenta i potencijalne nuspojave liječenja. Liječnici pažljivo procjenjuju dobrobiti i rizike adjuvantne terapije i razgovaraju o mogućnostima s pacijentom prije izrade plana liječenja.