Zašto bi dvogodišnje dijete samo sebe ugrizlo?

Grizenje je uobičajeno ponašanje kod male djece i može biti frustrirajuće i zabrinjavajuće za roditelje. Postoji nekoliko razloga zašto bi se dvogodišnje dijete moglo ugristi, uključujući:

Istraživanje i senzorna stimulacija :Mala djeca neprestano istražuju svoju okolinu i uče o svom tijelu. Mogu se ugristi kako bi osjetili zube na koži ili kako bi istražili svoja usta i zube.

Nicanje zubića :Nicanje zubića može uzrokovati nelagodu i bol kod male djece, a oni se mogu ugristi kako bi ublažili nelagodu.

Frustracija i ljutnja :Mala djeca se također mogu ugristi kada su frustrirana ili ljuta. To se može dogoditi kada ne mogu izraziti svoje želje ili potrebe ili kada se osjećaju preopterećeno.

Imitacija :Mala djeca često uče oponašajući ponašanje onih oko sebe. Ako vide da se netko drugi grize, mogu oponašati takvo ponašanje.

Traženje pažnje :Neka se mala djeca mogu ugristi kako bi pridobila pozornost svojih roditelja ili skrbnika.

Ako se vaše dvogodišnje dijete samo grize, važno je to ponašanje riješiti na miran i dosljedan način. Evo nekoliko savjeta za rješavanje ovog ponašanja:

* Ostanite mirni :Važno je ostati smiren kada se vaše dijete grize. Ljutnja ili uzrujanost samo će pogoršati situaciju.

* Uklonite dijete iz situacije :Ako se vaše dijete grize, maknite ga iz situacije i odvedite na sigurno mjesto gdje se može smiriti.

* Razgovarajte sa svojim djetetom :Nakon što se dijete smiri, razgovarajte s njim o tome zašto se ujedalo. Objasnite im da griženje nije dobar način izražavanja osjećaja ili privlačenja pažnje.

* Postavite ograničenja i granice :Jasno stavite do znanja svom djetetu da grizenje nije prihvatljivo ponašanje. Postavite granice i budite dosljedni svojoj disciplini.

* Pohvalite svoje dijete :Kada se dijete prestane gristi, pohvalite ga za dobro ponašanje. To će im pomoći da nauče da grizenje nije prihvatljivo i da će dobiti pozitivnu pozornost ako se dobro ponašaju.

Ako je grizenje vašeg djeteta uporno ili ozbiljno, važno je razgovarati sa svojim liječnikom ili dječjim psihologom za daljnje smjernice i podršku.