Mogu li djeca dobiti bjesnoću od kućnih ljubimaca koji su lizali bijesne životinje?
Iako se bjesnoća može prenijeti putem sline zaraženih životinja, uključujući kućne ljubimce koji su bili u kontaktu s bijesnim životinjama, vjerojatnost da dijete dobije bjesnoću isključivo putem sline kućnog ljubimca vrlo je mala. Da bi došlo do prijenosa bjesnoće, zaražena slina mora doći u izravan kontakt sa svježom ranom ili sluznicom, poput očiju, nosa ili usta.
Evo zašto je vjerojatnost mala:
1. Prijenos slinom :Bjesnoća se prvenstveno prenosi putem ugriza zaraženih životinja, pri čemu slina izravno ulazi u ranu. Samo lizanje, bez pukotine na koži ili kontakta sa sluznicom, ne smatra se uobičajenim načinom prijenosa.
2. Slina kućnih ljubimaca :Kućni ljubimci, poput pasa i mačaka, mogu se lizati nakon što dođu u kontakt sa zaraženim životinjama, ali njihova slina obično ne sadrži dovoljno visoku količinu virusa da izazove bjesnoću kod ljudi.
3. Odgovornost vlasnika :Odgovorni vlasnici kućnih ljubimaca obično poduzimaju mjere opreza, poput cijepljenja i ograničavanja kontakta s divljim životinjama, kako bi spriječili da njihovi ljubimci dobiju bjesnoću. Redovita veterinarska skrb i pridržavanje rasporeda cijepljenja pomažu smanjiti rizik od prijenosa bjesnoće s kućnih ljubimaca.
4. Njega rana :Ako dijete ima bilo kakve ogrebotine, posjekotine ili otvorene rane, pravilna njega rana i brzo čišćenje mogu spriječiti infekciju, uključujući potencijalni rizik od prijenosa bjesnoće.
Važno je napomenuti da iako je rizik od zaraze bjesnoćom putem sline kućnih ljubimaca nizak, svaku sumnju na izlaganje bjesnoći treba shvatiti ozbiljno i odmah potražiti liječničku pomoć. Profilaksa nakon izlaganja (PEP), serija cijepljenja i injekcija protutijela, može biti vrlo učinkovita u sprječavanju pojave bjesnoće ako se primijeni odmah.
