Što se događa kada se urin pusti da odstoji?

Kada urin odstoji, dolazi do nekoliko promjena zbog prisutnosti različitih kemijskih spojeva i bioloških procesa:

Stvaranje amonijaka :Na sobnoj temperaturi, bakterije prisutne u mokraći razgrađuju ureu, dušični otpadni produkt, u amonijak. Ova pretvorba dovodi do povećanja pH urina, što rezultira jačim alkalnim okruženjem.

Oblačnost :Kako urin postaje alkalan, može stvoriti mutne taloge sastavljene od kalcijevog fosfata, kalcijevog karbonata i drugih minerala. Ovi precipitati čine urin mutnim i manje prozirnim.

Promjene mirisa :Razgradnjom uree pomoću bakterija nastaje amonijak, koji ima jak, oštar miris. Kako pH urina raste i nastavlja se bakterijska razgradnja organskih spojeva, mogu se razviti i drugi spojevi neugodnog mirisa, koji doprinose neugodnom mirisu.

Promjene boja :Svježe izlučena mokraća obično je žute do jantarne boje zbog prisutnosti pigmenta koji se zove urobilin. Kako urin stari, može doživjeti daljnju oksidaciju, što rezultira promjenama boje iz žute u jantarnu, narančastu ili čak tamniju crvenkastu nijansu. Te su promjene uzrokovane razgradnjom bilirubina, drugog pigmenta koji se nalazi u mokraći.

Rast bakterija :Što dulje urin stoji, to ima više vremena za rast i razmnožavanje bakterija. To može dovesti do veće koncentracije bakterija, što može rezultirati neugodnim mirisom, zamućenjem i povećanim rizikom od infekcija mokraćnog sustava (IMS).

Taloženje :Tijekom vremena, teže čestice i talozi prisutni u urinu talože se na dnu spremnika. Ova sedimentacija tvori sloj sedimenta koji se sastoji od različitih staničnih komponenti, kao što su bijele krvne stanice, crvene krvne stanice, epitelne stanice i kristali.

Važno je napomenuti da brzina ovih promjena ovisi o čimbenicima kao što su temperatura, početna koncentracija različitih spojeva u urinu i prisutnost specifičnih sojeva bakterija. Općenito je preporučljivo analizirati svježe uzorke urina kad god je to moguće kako bi se dobili točni i pravovremeni medicinski podaci.